Rute 2
RUB vs NVT
1 Haalingiho mudulu omwei̱ wa mu Bbeterehemu̱ gi̱beetengi̱ Bbowaazi. Bbowaazi yaalingi mudulu mu̱gu̱u̱da yeegebeerwe, kandi wa mu luganda lwʼEri̱mereki̱, i̱ba Nahu̱me.
1 Havia em Belém um homem rico e respeitado chamado Boaz. Ele era parente de Elimeleque, o marido de Noemi.
2 Kiro ki̱mwei̱, Ru̱u̱si̱, Nyakamowaabbu, yaaweereeri̱ Nahu̱me naakoba, “Nzikiriza ngyende mu misiri mya bantu aleke nkomakomereerye nganu gi̱si̱gali̱i̱ri̱ mu musiri gwa muntu yensei̱ akwi̱za kungiriira mbabazi̱.”
2 Certo dia, Rute, a moabita, disse a Noemi: “Deixe-me ir ao campo ver se alguém, em sua bondade, me permite recolher as espigas de cereal que sobrarem”. Noemi respondeu: “Está bem, minha filha, pode ir”.
3 Nahab̯waki̱kyo Ru̱u̱si̱ yaagyendi̱ri̱ mu misiri kwokwo yaatandika ku̱komakomereerya nsigalira za nganu, i̱nyu̱ma lya bantu banyakubba nibakukesa. Kya mu̱gi̱sa gurungi yeezagi̱i̱rye naaku̱komakomereerya nsigalira zi̱zo mu musiri gwa Bbowaazi munyakubba nali munyaruganda wʼEri̱mereki̱, mu̱geni̱ wa Ru̱u̱si̱.
3 Rute saiu para colher espigas após os ceifeiros. Aconteceu de ela ir trabalhar num campo que pertencia a Boaz, parente de seu sogro, Elimeleque.
4 Nahaahwo hooho Bbowaazi yei̱zi̱i̱ri̱ kuruga Bbeterehemu̱, yaadwa yaaramu̱kya bab̯wo bakesi̱, “Mbaramu̱ki̱i̱rye, Mukama abbe nanywe!”
4 Enquanto Rute estava ali, Boaz chegou de Belém e saudou os ceifeiros: “O S enhor esteja com vocês!”. “O S
5 Kasi mwomwo Bbowaazi yaab̯u̱u̱lya mu̱handu̱ wa bakesi̱, “Yogwo muhala ali muhara wa naani?”
5 Então Boaz perguntou a seu capataz: “Quem é aquela moça? A quem ela pertence?”.
6 Mu̱handu̱ wa bakesi̱ yaamwi̱ri̱ri̱mwo naakoba, “Yogwo muhala ali Nyakamowaabbu mu̱nyakwi̱za na Nahu̱me kuruga mu nsi gya Mowaabbu.
6 O capataz respondeu: “É a moça que veio de Moabe com Noemi.
7 Ansabi̱ri̱ naakoba, ‘Beiraba, ndeka nkomakomereeryemwo, nsorooze nsigalira za ha bibbambu bya bab̯wo bakesi̱.’ Kale nu, kuruga mwakya, ei̱ceeri̱ mu musiri naakora na maani ku̱doosya hataati̱, kutoolahoona hab̯wa b̯wi̱re b̯u̱dooli̱ b̯ub̯u b̯wahu̱mwi̱ri̱ho mu katu̱ntu̱lu̱.”
7 Hoje de manhã ela me pediu permissão para colher espigas após os ceifeiros. Desde que chegou, não parou de trabalhar um instante sequer, a não ser por alguns minutos de descanso no abrigo”.
8 Nahab̯waki̱kyo Bbowaazi yaagyendi̱ri̱ hali Ru̱u̱si̱ yaamuweera, “Muhara wange, weegwa bigambu binkukuweera. Otagyenda ku̱komakomereerya nganu mu musiri gundi, otalirugahoona haha. Icala haha na bahala bakori̱ bange
8 Boaz foi até Rute e disse: “Ouça, minha filha. Quando for colher espigas, fique conosco; não vá a nenhum outro campo. Acompanhe as moças que trabalham para mim.
9 Oicalenge nookora na bahala bakori̱, bahondera badulu bakesi̱. Ndagi̱i̱ri̱ bab̯wo badulu batakugadagadya. B̯uwaakakwatwanga nyoota, gyendanga noonywa meezi̱ hali bi̱byo byese bya badulu bateeri̱mwo meezi̱.”
9 Observe em que parte do campo estão colhendo e vá atrás delas. Avisei os homens para não a tratarem mal. E, quando tiver sede, sirva-se da água que os servos tiram do poço”.
10 Nahab̯waki̱kyo Ru̱u̱si̱ yaaku̱ndi̱ri̱ malu̱ hansi yaasi̱i̱ma, kandi yaab̯u̱u̱lya Bbowaazi, “Nsonga kyani gi̱ku̱heeri̱ kubba na mbabazi̱ zi̱jeeni̱ hahwo hali gya munyamahanga?”
10 Rute se curvou diante dele, com o rosto no chão, e disse: “O que fiz para merecer tanta bondade? Sou apenas uma estrangeira!”.
11 Bbowaazi yaamwi̱ri̱ri̱mwo naamuweera, “Bintu byensei̱ byobbanga nookoora mubyala gyamu kuruga i̱baawu̱ b̯u̱yaakwi̱ri̱, babi̱mbwereeri̱, nka ku̱waaru̱gi̱ri̱ kwamwenyu̱ hali bbaawu na maawu wei̱za kwicala na bantu bawaali otakawonangaho.
11 “Eu sei”, respondeu Boaz. “Mas também sei de tudo que você fez por sua sogra desde a morte de seu marido. Ouvi falar de como você deixou seu pai, sua mãe e sua própria terra para viver aqui no meio de desconhecidos.
12 Nkusaba Mukama akusasule bintu bi̱waakoleeri̱ Nahu̱me. Mukama Ruhanga wʼI̱saleeri̱ hali oi̱ru̱ki̱i̱ri̱ akujune, akuhe mu̱gi̱sa otunge binene.”
12 Que o S enhor , o Deus de Israel, sob cujas asas você veio se refugiar, a recompense ricamente pelo que você fez.”
13 Mwomwo Ru̱u̱si̱ yaaweera Bbowaazi, “Mukama wange, onzolokeerye mbabazi̱ kwo, hab̯wakubba bigambu bya mbabazi̱ byombwereeri̱ bi̱mpu̱mu̱li̱i̱rye mutima, nab̯unyakabba ntali omwei̱ hali bazaana baamu.”
13 Ela respondeu: “Espero que eu continue a receber sua bondade, meu senhor, pois me animou com suas palavras gentis, embora eu nem seja uma de suas servas”.
14 B̯wi̱re b̯wa kudya b̯u̱b̯wadoori̱ Bbowaazi yaaweera Ru̱u̱si̱, “I̱za haha kudya. Weetonera bidyo, obi̱di̱i̱sye li̱lyo nnyeni̱ lya vi̱i̱no.”
14 Na hora da refeição, Boaz lhe disse: “Venha cá e sirva-se de comida; também pode molhar o pão no vinagre”. Rute sentou-se junto aos ceifeiros, e Boaz lhe deu grãos tostados. Ela comeu até ficar satisfeita, e ainda sobrou alimento.
15 Ru̱u̱si̱ b̯u̱yaaku̱bi̱ri̱yo mu musiri ku̱komakomereerya nganu, Bbowaazi yaaragi̱ri̱ bab̯wo bakori̱ baamwe naabaweera, “Ru̱u̱si̱ nab̯u̱yaakakomereeryanga nganu mu gi̱gyo nganu gi̱bboheerwe, mutamugaananga.
15 Quando Rute voltou ao trabalho, Boaz ordenou a seus servos: “Permitam que ela colha espigas entre os feixes e não a incomodem.
16 Na kindi, mulinakutoolanga nganu gindi ha gi̱gyo gi̱mu̱bbohi̱ri̱ nimumulekeraho aleke nayo atungeho nganu gi̱yaakomakomereerya, mutamugaananga.”
16 Tirem dos feixes algumas espigas de cevada e deixem-nas cair para que ela as recolha. Não a atrapalhem!”.
17 Nahab̯waki̱kyo Ru̱u̱si̱ yaakomakomereerye nganu mu musiri gwa Bbowaazi kudwereera ki̱mwei̱ joojolo. Kasi mwomwo yaasukusa gi̱gyo nganu yei̱zu̱u̱lya lukimba lwa mpuule lukwijanjana ki̱logu̱raamu̱ i̱ku̱mi̱.
17 Assim, Rute colheu cevada o dia todo e, à tarde, quando debulhou o cereal, encheu quase um cesto inteiro.
18 Yeetweki̱ri̱ lukimba lwamwe yeemuka mu rub̯uga, Bbeterehemu̱. B̯u̱yeemu̱ki̱ri̱, mubyala gyamwe yaadoori̱ yaawona b̯unene b̯wa nganu giyaalingi akomakomereerye. Kindi, Ru̱u̱si̱ yaaleeteeri̱ mubyala gyamwe bidyo bi̱yaabboheeri̱ ha bidyo binyakumulema kudya.
18 Carregou tudo para a cidade e mostrou à sua sogra. Também lhe deu o que havia sobrado da refeição.
19 Mubyala gyamwe amu̱b̯u̱u̱lya, “Musiri kyani gu̱gwo gwokomakomereeryemwo gigi nganu? Musiri gwa naani gu̱gwo gwoi̱ceeri̱ nookoleeramwo? Mudulu yogwo aku̱gi̱ri̱i̱ri̱ mbabazi̱, Mukama amuhe mu̱gi̱sa.”
19 “Onde você colheu todo esse cereal?”, perguntou Noemi. “Onde você trabalhou hoje? Que seja abençoado quem a ajudou!” Então Rute contou à sogra com quem havia trabalhado: “O homem com quem trabalhei hoje se chama Boaz”.
20 Nahu̱me yei̱ri̱ri̱mwo mukaamwana waamwe, “Nkusaba Mukama yogwo eicala wa mbabazi̱ hali boomi na hali baku̱u̱, ahe yogwo mudulu mu̱gi̱sa.” Yaagyendi̱ri̱ mu mei̱so naaweera Ru̱u̱si̱, “Yogwo mudulu abba mwijwa ibange, kandi muramu wange akusemeera kubba naatulinda.”
20 “O S enhor o abençoe!”, disse Noemi à nora. “O S enhor não deixou de lado sua bondade tanto pelos vivos como pelos mortos. Esse homem é um de nossos parentes mais próximos, o resgatador de nossa família.”
21 Mwomwo Ru̱u̱si̱, Nyakamowaabbu, yaabaza naakoba, “Kindi yogwo mudulu yaambwereeri̱ yati, ‘Icalanga na bab̯wo bakori̱ bange ku̱doosya b̯ubalikamala kukesa nganu gyange gyensei̱.’ ”
21 Rute, a moabita, acrescentou: “Boaz disse que devo voltar e trabalhar com seus ceifeiros até que terminem toda a colheita”.
22 Nahu̱me yaaweera mukaamwana naakoba, “Mwana wange, ki̱kwi̱za kubba kirungi oicalenge heehi̱ na bahala bakori̱ baamwe, hab̯wakubba kakubba ogyenda mu musiri gwa wondi bakusobora ku̱ku̱gadagadi̱i̱rya yo.”
22 “Muito bom!”, exclamou Noemi. “Faça o que ele disse, minha filha. Fique com as servas dele até o final da colheita. Em outros campos, poderiam maltratá-la.”
23 Kuruga na b̯u̱b̯wo Ru̱u̱si̱ yaabbengi̱ heehi̱ na bahala bakori̱ ba Bbowaazi, b̯uyaakabanga naakomakomereerye nganu mu musiri, ku̱doosya b̯u̱baakakesi̱ri̱ kumala nganu gyensei̱. Bei̱tu̱ yaagyendi̱ri̱ mu mei̱so nakwicala na mubyala gyamwe.
23 Assim, Rute trabalhou com as servas nos campos de Boaz e recolheu espigas com elas até o final das colheitas da cevada e do trigo. Nesse tempo, ficou morando com sua sogra.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?