1 Ne viče li mudrost?
2 Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji,
3 Kod vrata, na ulasku u grad, gde se otvaraju vrata, viče:
4 Vas vičem, o ljudi,
5 Naučite se ludi mudrosti,
6 Slušajte, jer ću govoriti velike stvari,
7 Jer usta moja govore istinu,
8 Prave su sve reči usta mojih,
9 Sve su obične razumnom
10 Primite nastavu moju, a ne srebro,
11 Jer je bolja mudrost od dragog kamenja,
12 Ja mudrost boravim s razboritošću,
13 Strah je Gospodnji mržnja na zlo;
14 Moj je savet i šta god jeste;
15 Mnom carevi caruju,
16 Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske.
17 Ja ljubim one koji mene ljube,
18 U mene je bogatstvo i slava,
19 Plod je moj bolji od zlata i od najboljeg zlata,
20 Putem pravednim hodim,
21 Da onima koji me ljube dam ono što jeste,
22 Gospod me je imao u početku puta svog,
23 Pre vekova postavljena sam,
24 Kad još ne beše bezdana, rodila sam se,
25 Pre nego se gore osnovaše,
26 Još ne beše načinio zemlje ni polja
27 Kad je uređivao nebesa, onde bejah;
28 Kad je utvrđivao oblake gore
29 Kad je postavljao moru među
30 Tada bejah kod Njega hranjenica,
31 Veseljah se na vasiljeni Njegovoj,
32 Tako, dakle, sinovi, poslušajte me,
33 Slušajte nastavu, i budite mudri,
34 Blago čoveku koji me sluša
35 Jer ko mene nalazi, nalazi život
36 A ko o mene greši, čini krivo duši svojoj;