1 Premudrost sazida sebi kuću,
2 Pokla stoku svoju,
3 Posla devojke svoje,
4 Ko je lud, neka se uvrati ovamo.
5 Hodite, jedite hleba mog,
6 Ostavite ludost i bićete živi,
7 Ko uči podsmevača, prima sramotu;
8 Ne karaj podsmevača da ne omrzne na te;
9 Kaži mudrome, i biće još mudriji;
10 Početak je mudrosti strah Gospodnji,
11 Jer će se mnom umnožiti dani tvoji
12 Ako budeš mudar, sebi ćeš biti mudar;
13 Žena bezumna plaha je,
14 I sedi na vratima od kuće svoje
15 Te viče one koji prolaze,
16 Ko je lud? Neka se uvrati ovamo.
17 Voda je kradena slatka,
18 A on ne zna da su onde mrtvaci