1 Ako ćeš se vratiti, Izrailju, veli Gospod, k meni se vrati,
2 I klećeš se istinito, verno i pravo: Tako da je živ Gospod.
3 Jer ovako veli Gospod Judejcima i Jerusalimljanima:
4 Obrežite se Gospodu,
5 Objavite u Judeji i oglasite u Jerusalimu i recite:
6 Podignite zastavu prema Sionu, bežite i ne stajte,
7 Izlazi lav iz česte svoje
8 Za to pripašite kostret, plačite i ridajte,
9 I tada će, veli Gospod, nestati srca caru i srca knezovima, i sveštenici će se udiviti i proroci će se začuditi.
10 I rekoh: Ah Gospode Gospode! Baš si prevario ovaj narod i Jerusalim govoreći: Imaćete mir, a mač dođe do duše.
11 U to će se vreme kazati ovom narodu i Jerusalimu: Vetar vruć s visokih mesta u pustinji duva ka kćeri naroda mog, ne da proveje ni pročisti.
12 Vetar jači od tih doći će mi; i ja ću im sada izreći sud.
13 Gle, kao oblak podiže se,
14 Umij srce svoje od zla, Jerusalime, da bi se izbavio;
15 Jer glas javlja od Dana,
16 Kazujte narodima;
17 Kao čuvari poljski staće oko njega,
18 Put tvoj i dela tvoja to ti učiniše;
19 Jaoh utroba, jaoh utroba!
20 Pogibao na pogibao oglašuje se;
21 Dokle ću gledati zastavu?
22 Jer je narod moj bezuman, ne poznaje me,
23 Pogledah na zemlju, a gle bez obličja je i pusta;
24 Pogledah na gore,
25 Pogledah, a gle, nema čoveka,
26 Pogledah, a gle, Karmil je pustinja
27 Jer ovako govori Gospod:
28 Zato će tužiti zemlja, i nebo će gore potamneti,
29 Od vike konjika i strelaca pobeći će svi gradovi,
30 A ti, opustošena, šta ćeš činiti?
31 Jer čujem glas kao porodiljin,