1 Prođite po ulicama jerusalimskim,
2 Ako i govore: Tako da je živ Gospod!
3 Gospode! Ne gledaju li oči Tvoje na istinu!
4 I ja rekoh: Siromasi su,
5 Idem k vlasteljima, i njima ću govoriti,
6 Za to će ih pobiti lav iz šume,
7 Kako ću ti oprostiti to?
8 Jutrom su kad ustaju kao tovni konji,
9 Za to li neću pohoditi? Veli Gospod,
10 Izađite mu na zidove i razvalite,
11 Jer me sasvim izneveri dom Izrailjev i dom Judin,
12 Udariše u bah Gospodu i rekoše:
13 A ti proroci otići će u vetar,
14 Zato ovako veli Gospod Gospod nad vojskama:
15 Gle, ja ću dovesti na vas narod iz daleka, dome Izrailjev, veli Gospod,
16 Kome je tul kao grob otvoren,
17 I poješće letinu tvoju i hleb tvoj,
18 Ali ni tada, veli Gospod, neću vas sasvim zatrti.
19 Jer kad kažete: Zašto nam čini Gospod Bog naš sve ovo? Tada im reci: Kako ostaviste mene i služiste tuđim bogovima u zemlji svojoj, tako ćete služiti tuđincima u zemlji koja nije vaša.
20 Javite ovo u domu Jakovljevom, i oglasite u Judi,
21 Čujte ovo, ludi i bezumni narode,
22 Mene li se nećete bojati?
23 Ali je u naroda ovog srce uporno i nepokorno;
24 Niti rekoše u srcu svom:
25 Bezakonja vaša odvraćaju to,
26 Jer se nalaze u narodu mom bezbožnici,
27 Kao krletka puna ptica tako su kuće njihove pune prevare;
28 Ugojiše se, sjaju se,
29 Zato li neću pohoditi? Veli Gospod,
30 Čudo i strahota biva u zemlji.
31 Proroci prorokuju lažno,