1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:
2 Idi i viči Jerusalimu da čuje i govori: Ovako veli Gospod:
3 Izrailj beše svetinja Gospodu
4 Čujte reč Gospodnju, dome Jakovljev i sve porodice doma Izrailjevog.
5 Ovako veli Gospod:
6 I ne rekoše:
7 I kad vas dovedoh u zemlju rodnu
8 Sveštenici ne rekoše:
9 Za to ću se još preti s vama, veli Gospod,
10 Jer prođite ostrva kitimska i vidite
11 Je li koji narod promenio bogove, ako i nisu bogovi?
12 Čudite se tome, nebesa,
13 Jer dva zla učini moj narod:
14 Je li Izrailj rob?
15 Rikaše na nj lavići i dizaše glas svoj,
16 I sinovi nofski i tafneski opasoše ti teme.
17 Nisi li to sam sebi učinio
18 A sada šta će ti put misirski da piješ vode siorske?
19 Tvoja će te zloća pokarati
20 Jer davno izlomih jaram tvoj
21 Ja te posadih, lozu izabranu, sve seme istinito;
22 Da se izmiješ salitrom i uzmeš mnogo sapuna,
23 Kako možeš reći:
24 Kao divlja magarica,
25 Čuvaj nogu svoju, da nije bosa,
26 Kao što se lupež posrami kad se uhvati,
27 Koji govore drvetu: Ti si otac moj;
28 A gde su bogovi tvoji koje si načinio sebi?
29 Zašto hoćete da se pravdate sa mnom?
30 Uzalud bih sinove vaše, ne primiše nauke;
31 O rode! Vidite reč Gospodnju;
32 Zaboravlja li devojka svoj nakit i nevesta ures svoj?
33 Zašto govoriš da je dobar tvoj put tražeći šta ljubiš?
34 I još na skutovima tvojim nalazi se krv siromaha pravih;
35 A ti govoriš: Nisam kriv,
36 Zašto trčkaš tako menjajući svoj put?
37 Otići ćeš i odatle s rukama nad glavom svojom,