Marcos 5
FRD vs ARIB
1 Yesus ovu Ni tamata ovi rorang Ia raran roak danau ni lihir a, naꞌa wan i tamata Gerasa rleal.
1 Chegaram então ao outro lado do mar, à terra dos gerasenos.
2 Yesus nsuta tali kumal ralan a, na brana isa nait sian nleal ia, ntali van ovi rfadoku tamata matmatan naꞌa nma ma ntuan Yesus.
2 E, logo que Jesus saíra do barco, lhe veio ao encontro, dos sepulcros, um homem com espírito imundo,
3 Brana yai nanaꞌa watan van matmatan avyai, ovu tamata ra wol rdadul nala roak ia, velik ne rdadul ia ovu kakeak tmaꞌan.
3 o qual tinha a sua morada nos sepulcros; e nem ainda com cadeias podia alguém prendê-lo;
4 Tamata ra rdadul ma rivun roak liman a ean a ovu kakeak tmaꞌan, naꞌuk not-visal watan kakeak ra. Wol tamata isa ntaha teri nala ia, tevek nangrebat daꞌin.
4 porque, tendo sido muitas vezes preso com grilhões e cadeias, as cadeias foram por ele feitas em pedaços, e os grilhões em migalhas; e ninguém o podia domar;
5 Ovan-amar ia nbana tia ma watan naꞌa van avyai, ovu nafwak lalawatan naꞌa vuar ra, ovu vali nala vatu ovi ramneran ra ma al nfamngala tenan a.
5 e sempre, de dia e de noite, andava pelos sepulcros e pelos montes, gritando, e ferindo-se com pedras,
6 Naꞌut i nsiꞌik Yesus tali raroa nma, na nafla ti ntuan Ia ma nsangatur ma nraning Ia.
6 Vendo, pois, de longe a Jesus, correu e adorou-o;
7 — ausente —
7 e, clamando com grande voz, disse: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? conjuro-te por Deus que não me atormentes.
8 — ausente —
8 Pois Jesus lhe dizia: Sai desse homem, espírito imundo.
9 Ba Yesus norat ia ne, “Oa naram iki?”
9 E perguntou-lhe: Qual é o teu nome? Respondeu-lhe ele: Legião é o meu nome, porque somos muitos.
10 Ba nera lalawatan verin Yesus ma deka nsinir ira ma rti talik wan yai.
10 E rogava-lhe muito que não os enviasse para fora da região.
11 Vavu dur dawan isa rfaseri wan yai ma rafnuak al rdava rira fanaꞌan naꞌa vuar ni dadudur a.
11 Ora, andava ali pastando no monte uma grande manada de porcos.
12 Nata nait sian avyai rera lablobang verin Yesus ne, “Fara msinir ami ma ti amnaꞌa vavu averi.”
12 Rogaram-lhe, pois, os demônios, dizendo: Manda-nos para aqueles porcos, para que entremos neles.
13 Yesus ntorung, ba nait sian ra rti talik brana yai ma ti rnaꞌa vavu dur yai. Vavu avyai, snain nlabas rivun irua, rafla ma rti rtobur tali biliꞌin nelan ma rsuta danau ralan ma rakduvul ma rmata munuk.
13 E ele lho permitiu. Saindo, então, os espíritos imundos, entraram nos porcos; e precipitou-se a manada, que era de uns dois mil, pelo despenhadeiro no mar, onde todos se afogaram.
14 Tamata ovi rfawatak vavu avyai rafla ma ti rfamalik naꞌa kota isa ovu ahu ovi rfaseri inyai ne, Yesus nsinir nait sian ra ma ti rnaꞌa vavu dur isa. Ba tamata ra ti ma ramunin afa i Yesus beti notu a.
14 Nisso fugiram aqueles que os apascentavam, e o anunciaram na cidade e nos campos; e muitos foram ver o que era aquilo que tinha acontecido.
15 Ba rma ma rtuan Yesus, na rarea brana i lan a, nait sian ra rleal ia. Nait sian ra wol rleal roak ia ma nkaꞌa wan roak. Ia ndoku ovu noru-neluk ni kadaravit roak, ba rbobar.
15 Chegando-se a Jesus, viram o endemoninhado, o que tivera a legião, sentado, vestido, e em perfeito juízo; e temeram.
16 Tamata ovi rarea brana i lolin roak ia yai, ti rfamalik ne, Yesus naling vatuk roak nait sian ra tali tamata i nait sian ra rleal ia, ma ti rnaꞌa vavu dur isa.
16 E os que tinham visto aquilo contaram-lhes como havia acontecido ao endemoninhado, e acerca dos porcos.
17 Ba rera lablobang verin Yesus ma nti talik warira yai.
17 Então começaram a rogar-lhe que se retirasse dos seus termos.
18 Ba Yesus mane nrata kumal ralan, na brana i lan a nait sian ra rleal ia, nera verin Yesus ma novu vali.
18 E, entrando ele no barco, rogava-lhe o que fora endemoninhado que o deixasse estar com ele.
19 Naꞌuk Yesus wol ntorung ma novu, ma nfalak verin ia ne, “Ni lolin a, mewal aꞌuk oa muti mu ahu a, ma fwamalik verin mu rahan teta naꞌa Duilaꞌa Ni afa lolin ovi notu munuk roak verin oa, ovu Ni silobang i nfaturu roak verin oa.”
19 Jesus, porém, não lho permitiu, mas disse-lhe: Vai para tua casa, para os teus, e anuncia-lhes o quanto o Senhor te fez, e como teve misericórdia de ti.
20 Ba brana yai nti wan i naran Dekapolis ma nfamalik naꞌa afa lolin ovi Yesus notu verin ia, ma tamata ovi rarenar ra rtalkaka munuk.
20 Ele se retirou, pois, e começou a publicar em Decápolis tudo quanto lhe fizera Jesus; e todos se admiravam.
21 Yesus navul kumal ma netal ewal nti danau ni lihir a. Naꞌa danau yai nelan a, tamata rivun rma ma rdir-lilit Ia.
21 Tendo Jesus passado de novo no barco para o outro lado, ajuntou-se a ele uma grande multidão; e ele estava à beira do mar.
22 Tamata dawan isa, naran Yairus. Ia nban-ulu naꞌa Yahudi rira rahan falurut a. Ia nma ma nsiꞌik Yesus, na nsangatur ma nsoak wahan a naꞌa Yesus wahan ralan a,
22 Chegou um dos chefes da sinagoga, chamado Jairo e, logo que viu a Jesus, lançou-se-lhe aos pés.
23 ma nera ovu ralan urun ne, “Baba, yanak vata nawar ma dawan ia, ma sarseri ma nmata. Fara mwa ma mlobang ia ma fwadoku limam naꞌa tenan a, boma deka nmata!”
23 e lhe rogava com instância, dizendo: Minha filhinha está nas últimas; rogo-te que venhas e lhe imponhas as mãos para que sare e viva.
24 Ba Yesus irua Yairus rti, na tamata rivun ilaꞌa rorang Ia, ba tamata avyai rsidekin ira.
24 Jesus foi com ele, e seguia-o uma grande multidão, que o apertava.
25 Tali tamata rivun avyai, na vata isa laran nvoat ma dawan daꞌin, ti naran varat vutu rahin irua roak.
25 Ora, certa mulher, que havia doze anos padecia de uma hemorragia,
26 Vata yai ni vavaꞌat wol lolin lahir, ovu nala munuk roak ni metan ra al nbahir dokter ra, naꞌuk nawar watan ia ovu ntafal ma aleman.
26 e que tinha sofrido bastante às mãos de muitos médicos, e despendido tudo quanto possuía sem nada aproveitar, antes indo a pior,
27 Ia nrenar roak ne, Yesus notu ma lolin ewal tamata ra, ba naꞌa tamata rivun fruarira ra, na vata yai nahu Yesus murin nma ma nebang Ia, ma nkena Ni ravit blawat a.
27 tendo ouvido falar a respeito de Jesus, veio por detrás, entre a multidão, e tocou-lhe o manto;
28 Ia nanovak naꞌa ralan a ne, “Fara ukena watan Ni ravit blawat a, na veka lolin ewal yaꞌa!”
28 porque dizia: Se tão-somente tocar-lhe as vestes, ficaria curada.
29 Naꞌut i nkena Yesus Ni ravit blawat a, na brian munuk laran i nvoat a ntalik lahir, ba ia nfarnuang ne, lolin ewal ia tali ni suhut a.
29 E imediatamente cessou a sua hemorragia; e sentiu no corpo estar já curada do seu mal.
30 Naꞌut inyai lahir, na Yesus a nkaꞌa ne, Ni ngrebat a ntali tenan nti ma notu ma tamata suhut ra lolin ewal ira. Ba nfulak Ia naꞌa tamata rivun avyai fruarira ma norat ira ne, “Iki nkena Ning ravit blawat i?”
30 E logo Jesus, percebendo em si mesmo que saíra dele poder, virou-se no meio da multidão e perguntou: Quem me tocou as vestes?
31 Yesus Ni tamata ovi rorang Ia rfalak ne, “Bapa kaꞌi msiꞌik watan, tamata rivun rdir-lilit Oa, ba rdekin kena Oa, naꞌuk morat watan obin ne, ‘Iki nkena Yaꞌa?’ ”
31 Responderam-lhe os seus discípulos: Vês que a multidão te aperta, e perguntas: Quem me tocou?
32 Naꞌuk Yesus nsiꞌik lilit ira obin al ndava tamata i nkena Ia.
32 Mas ele olhava em redor para ver a que isto fizera.
33 Vata yai nkaꞌa roak ne lolin roak ia, ba nbobar ma raruru ia, ma nma ma nsangatur naꞌa Yesus wahan ralan a, ma nfamalik verin Ia naꞌa afakataka munuk.
33 Então a mulher, atemorizada e trêmula, cônscia do que nela se havia operado, veio e prostrou-se diante dele, e declarou-lhe toda a verdade.
34 Ba Yesus nfalak verin vata yai ne, “Titi, morang Yaꞌa, ba lolin roak oa! Lolin roak oa, ba mewal oa, ovu fara Ubu nala Ni malinan verin oa.”
34 Disse-lhe ele: Filha, a tua fé te salvou; vai-te em paz, e fica livre desse teu mal.
35 Naꞌut i Yesus nangrihi obin, na Yairus i nban-ulu naꞌa Yahudi rira rahan falurut yai, ni tamata ifira rtali ni rahan rma. Ira rfalak verin Yairus ne, “Itrana, yanam vata nmata roak, ba deka fwafrea Tuan Guru.”
35 Enquanto ele ainda falava, chegaram pessoas da casa do chefe da sinagoga, a quem disseram: A tua filha já morreu; por que ainda incomodas o Mestre?
36 Naꞌuk Yesus nafena ma nrenar afa ovi rfalak ra, ba nfalak verin Yairus ne, “Deka bwobar, ba morang watan Yaꞌa!”
36 O que percebendo Jesus, disse ao chefe da sinagoga: Não temas, crê somente.
37 Yesus wol ntorung ma tamata rivun avyai rban-orang Ia, naꞌuk ntorung watan ma Petrus, Yakobus irua warin a Yohanes rovu Ia.
37 E não permitiu que ninguém o acompanhasse, senão Pedro, Tiago, e João, irmão de Tiago.
38 Ti ma raran Yairus ni rahan, na Yesus nsiꞌik rahan ralan a vangoa-vanga, ovu rvakar al rfaktanit ma vair dawan.
38 Quando chegaram a casa do chefe da sinagoga, viu Jesus um alvoroço, e os que choravam e faziam grande pranto.
39 Yesus nti ralan ma nfalak verin ira ne, “Afakinimi vangoa-vanga ovu byakar i? Kasikoꞌu yai wol nmata, naꞌuk ntub-lufa watan!”
39 E, entrando, disse-lhes: Por que fazeis alvoroço e chorais? a menina não morreu, mas dorme.
40 Ira rmalit waweang Yesus, ba Ia nsinir ira ma rti murin. Ia novun kasikoꞌu yai renan ovu yaman a, ntafal vali tamata itelu ovi rorang Ia ma rti wan i kasikoꞌu yai ntuba a.
40 E riam-se dele; porém ele, tendo feito sair a todos, tomou consigo o pai e a mãe da menina, e os que com ele vieram, e entrou onde a menina estava.
41 Yesus ntaha kasikoꞌu yai liman a ma nfalak verin ia ne, “Talita kum.” Faliak ini ihin a ne, “Titi, ufalak verin oa ma bwatar kikyai!”
41 E, tomando a mão da menina, disse-lhe: Talita cumi, que, traduzido, é: Menina, a ti te digo, levanta-te.
42 Kasikoꞌu yai nvaꞌat ewal ma nbatar lahir ma nbana. Ia ni varat vutu rahin irua. Tamata ovi rsiꞌik afa i Yesus notu yai rtalkaka urun i lahir!
42 Imediatamente a menina se levantou, e pôs-se a andar, pois tinha doze anos. E logo foram tomados de grande espanto.
43 Naꞌuk Yesus nfalak teri lahir ma deka rfaivar verin iki watan naꞌa afa i notu a. Ia nfalak munuk wean inyai, na nsinir ira ma rala afamtahan ma kasikoꞌu yai naꞌan.
43 Então ordenou-lhes expressamente que ninguém o soubesse; e mandou que lhe dessem de comer.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?