Gênesis 32

Toto Thovuye Loi Ghalɨŋae (TGO) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Mbaŋa Jeikob i loŋgaloŋga e kamwathɨ mborowae, Loi le nyao thovuthovuye vavana thɨ lavolevole.
1 Também Jacó seguiu o seu caminho, e anjos de Deus lhe saíram a encontrá-lo.
2 Mbaŋa i thuweŋgi kaero iŋa, “Iyake Loi le ragagaithɨ lenji kiyamu.” Iya kaiwae Jeikob i rena ghembako idae Mahanaim.
2 Quando os viu, disse: Este é o acampamento de Deus. E chamou àquele lugar Maanaim.
3 Jeikob i variyeŋgiya ghevarivariye thɨ raka viva e ghamwae na vethɨ thuwe ghaghae Iso. Iye va ina Seir e vanautuma Idom e tɨne.
3 Então, Jacó enviou mensageiros adiante de si a Esaú, seu irmão, à terra de Seir, território de Edom,
4 Jeikob i dage weŋgi na ne vethɨ utu weya Iso ŋgoreiyake: “Weya wogiya Iso. Len rakakaiwo Jeikob i variye utuutuke iyake e ghen. Vambe va yaku weya la ghai Leiban, na vambe va yaku vara gheko ghaghad noroke.
4 e lhes ordenou: Assim falareis a meu senhor Esaú: Teu servo Jacó manda dizer isto: Como peregrino morei com Labão, em cuja companhia fiquei até agora.
5 Mbaŋa inaŋgu e valɨvaŋgako iyako ya mban vathavathaŋgiya thetheghanɨke thiyake: burumwaka, doŋɨki, sip na gout. Na tembe ŋgoreiyeva gharɨgharɨke thiyeke: rakakaiwo ghɨmoghɨmoru na rakakaiwo wanakau. Mbaŋake ya variye utuutuke iyake i ghaona e ghen, Iso, ghen giya laghɨye, ya woraweŋgo e ghamwanɨna, thoŋgo u warari kaiwaŋgu valɨkaiwae ne u vaŋguvathaŋgo mbaŋa ne ya vutha e ghen.”
5 Tenho bois, jumentos, rebanhos, servos e servas; mando comunicá-lo a meu senhor, para lograr mercê à sua presença.
6 Mbaŋa ravarivariye va thɨ raka njoghama weya Jeikob kaero thɨ dagewe thɨŋa, “Mendava wo raka weya ghagha Iso, na mbaŋake kaero ina e kamwathɨ mborowa i loŋgaloŋga, i mena na i lavolevoleŋge. Iye weiyaŋgiya ghɨmoghɨmoru hoseriyevarɨ.”
6 Voltaram os mensageiros a Jacó, dizendo: Fomos a teu irmão Esaú; também ele vem de caminho para se encontrar contigo, e quatrocentos homens com ele.
7 Mbaŋa Jeikob i loŋwe utuutuko iyako i vakatha na i mararu laghɨye. Le renuwaŋa iŋaeŋgeva mbwata ne i mena na i vakatha thɨgha va le vakathamawe. Iwaeŋge i wabwiya gharɨgharɨko weiyaŋgiko na wabwiwo, na le thetheghanɨko, sip, gout, burumwaka na kamel, tembe ŋgoreiyeva.
7 Então, Jacó teve medo e se perturbou; dividiu em dois bandos o povo que com ele estava, e os rebanhos, e os bois, e os camelos.
8 Le renuwaŋako iŋava, “Thoŋgo Iso i vutha weime na i gaithɨ, mbala i gaboŋgi eŋge wabwi regha na wabwi regha thɨ rakavo.”
8 Pois disse: Se vier Esaú a um bando e o ferir, o outro bando escapará.
9 Amba Jeikob i naŋgo iŋa, “Aee, Giya Loi, ghen rumbuŋgu Eibraham le Loi, na bwebwe Aisake le Loi. O Giya Loi, ghen va u dage e ghino na uŋa, ‘U njogha e ghamban moli weŋgiya len bodaboda,’ na u dagerawe na bigibigike thovuthovuye wolaghɨye ne thɨ yomara e ghino.
9 E orou Jacó: Deus de meu pai Abraão e Deus de meu pai Isaque, ó Senhor , que me disseste: Torna à tua terra e à tua parentela, e te farei bem;
10 Mbe gharen vara e ghino. Mbaŋake wolaghɨye mbe inan vara evasiwaŋgu mbaŋa ne nuwaŋguiyaŋge. Othembe maa valɨkaiwaŋgu u vamboromboro bigibigike thovuthovuye wolaghɨye e ghino. Mbaŋa va ya ri gheke na ya gheoko na e Walaghɨta Jorɨdan vambe ya wo eŋge pwasike, ko iyemaeŋge mbaŋa ya njoghama, ya vwenyevwenye laghɨye moli na lo ŋgaŋga na thetheghan wabwi thegheiwo.
10 sou indigno de todas as misericórdias e de toda a fidelidade que tens usado para com teu servo; pois com apenas o meu cajado atravessei este Jordão; já agora sou dois bandos.
11 Wo u thalavuŋgo na u vaŋguraŋgiyaŋgo ghaghaŋgu Iso e nɨmae ghare! Kaiwae ya mararu ne i mena i tagavamareŋgo, na tembe ŋgoreiyeva lo ovoke na gamagaike.
11 Livra-me das mãos de meu irmão Esaú, porque eu o temo, para que não venha ele matar-me e as mães com os filhos.
12 Ko iyemaeŋge va u dagerawe e ghino na uŋa, ne i thovuye e ghino na orumburumbuŋgu lemoyo ŋgoreiya kerakera e njighɨko ghadidiye, iya maa valɨkaiwae lolo regha i vaonako.”
12 E disseste: Certamente eu te farei bem e dar-te-ei a descendência como a areia do mar, que, pela multidão, não se pode contar.
13 Gougou i ghena gheko. Mbaŋambaŋavena Jeikob i ghathe bigibigi vavana na ne i variye weya ghaghae Iso:
13 E, tendo passado ali aquela noite, separou do que tinha um presente para seu irmão Esaú:
14 gout wanakau hoseriyeiwo (200) na hoiwo ghɨmoghɨmoru, hoseriyeiwo (200) sip wanakau na hoiwo ghɨmoghɨmoru,
14 duzentas cabras e vinte bodes; duzentas ovelhas e vinte carneiros;
15 ghweto kamel wanakau weinjiyaŋgiya lenji ŋgaŋga, ghwevarɨ burumwaka wanakau na hoyaworo ghɨmoghɨmoru, na hoiwo doŋɨki wanakau na hoyaworo ghɨmoghɨmoru.
15 trinta camelas de leite com suas crias, quarenta vacas e dez touros; vinte jumentas e dez jumentinhos.
16 Jeikob i vaŋguraweŋgiya thetheghanɨko e wabwi regha iya na le rakakaiwoko thɨ njimbukikiŋgi. Amba i dage weŋgi iŋa, “Hu raka viva e ghamwaŋgu. Wabwi regha iya mbe lemi loŋga na mbe e ghami lughawoghawo iya e lemi wabwina regha na regha.”
16 Entregou-os às mãos dos seus servos, cada rebanho à parte, e disse aos servos: Passai adiante de mim e deixai espaço entre rebanho e rebanho.
17 Kaero Jeikob i dage weya rakakaiwoko iya ne i vivako iŋa, “Mbaŋa ghaghaŋgu Iso i lavolevoleŋge na i vaitoŋge na iŋa, ‘Ko u mena weya the giyathan, aŋga ghamwan i reŋa, na thela le thetheghanɨŋgiya wolaghɨye thiyake?’
17 Ordenou ao primeiro, dizendo: Quando Esaú, meu irmão, te encontrar e te perguntar: De quem és, para onde vais, de quem são estes diante de ti?
18 na mbala u gonjoghawe na uŋa, ‘Ghen ghan mwaewo, wo giyana. Thɨ mena weya len rakakaiwo na valɨgharegharen ghagha Jeikob. Amalaghɨniye ghaamba. Mbe ina i rereghamba e ghereimeko.’”
18 Responderás: São de teu servo Jacó; é presente que ele envia a meu senhor Esaú; e eis que ele mesmo vem vindo atrás de nós.
19 Tembe i utugiyava utuutuma me utugiyama weya wabwima i vivama; i utugiya weŋgiya wabwi theghewoniye, theghetoniye na wabwiko wolaghɨye, iŋa, “Tembene hu utuŋa ŋgoreiyeva iya ma utuŋakaiko weya Iso mbaŋa ne hu lavolevole.”
19 Ordenou também ao segundo, ao terceiro e a todos os que vinham conduzindo os rebanhos: Falareis desta maneira a Esaú, quando vos encontrardes com ele.
20 Na Jeikob mbowo i dageva weŋgi iŋa, “Hu renuwaŋakiki na hu dagewe ‘len rakakaiwo valɨgharegharen Jeikob maiya i rereghamba e ghereimeko.’” Jeikob va i rerenuwaŋa na iŋa, “Mbala bigibigike thiyake thɨ wo nuwae na mbaŋa ne va vuthawe, mbwatane i numotena lo vakatha vatharɨmawe na i vaŋguvathaŋgo.”
20 Direis assim: Eis que o teu servo Jacó vem vindo atrás de nós. Porque dizia consigo mesmo: Eu o aplacarei com o presente que me antecede, depois o verei; porventura me aceitará a presença.
21 Kaero Jeikob i variye mwaewoma e ghamwae, ko iyemaeŋge amalaghɨniye mbowo i roghenava e kiyamuko.
21 Assim, passou o presente para diante dele; ele, porém, ficou aquela noite no acampamento.
22 Va gougouko iyako Jeikob i thuweiru na i vaŋguŋgiya le ovo theunyiwoma, le rakakaiwo wanakau theunyiwoma na le ŋgaŋga ghɨmoghɨmoru theyaworo na regha na i variyeŋgi na thɨ rakalawa e walaghɨta idae Jabok.
22 Levantou-se naquela mesma noite, tomou suas duas mulheres, suas duas servas e seus onze filhos e transpôs o vau de Jaboque.
23 Le vakathako iyako e ghereiye, Jeikob me mbana le bigibigiko wolaghɨye e kiyamuko na i variye weiyaŋgiya le rakakaiwoko e walaghɨtako valɨvaŋga,
23 Tomou-os e fê-los passar o ribeiro; fez passar tudo o que lhe pertencia,
24 ko iyemaeŋge mbe ghamberegha i reyaku e kiyamuko. Amba lolo regha i yomarawe na i gaithɨ weiye. Thɨ velawelaweŋgi ghaghad i ghera buruburuko rɨghe.
24 ficando ele só; e lutava com ele um homem, até ao romper do dia.
25 Mbaŋa loloko i thuwe maa tembe valɨkaiwaeva i kivwala Jeikob, iwaeŋge i ŋge na i vovu lemwa. Ko iyemaeŋge Jeikob mbe i rovurɨgheghe vara na thɨ lawelawe weiye.
25 Vendo este que não podia com ele, tocou-lhe na articulação da coxa; deslocou-se a junta da coxa de Jacó, na luta com o homem.
26 Amba loloma i dage weya Jeikob iŋa, “U viyathuŋgo na ya wa, kaiwae kaero iya vara i ghɨviyake.”
26 Disse este: Deixa-me ir, pois já rompeu o dia. Respondeu Jacó: Não te deixarei ir se me não abençoares.
27 Loloko i vaito iŋa, “Idan thela?”
27 Perguntou-lhe, pois: Como te chamas? Ele respondeu: Jacó.
28 Loloko i dagewe iŋa, “Kaiwae mo rovurɨgheghe wein Loi na weinaŋgiya gharɨgharɨ, na mo ghataŋaghathɨ ghaghad le ghambako, mbaŋake ya vɨva idanɨna. Idan togha Isirel.”
28 Então, disse: Já não te chamarás Jacó, e sim Israel, pois como príncipe lutaste com Deus e com os homens e prevaleceste.
29 Jeikob i dagewe iŋa, “Mbaŋake u unogiyama idanɨna e ghino.”
29 Tornou Jacó: Dize, rogo-te, como te chamas? Respondeu ele: Por que perguntas pelo meu nome? E o abençoou ali.
30 Iya kaiwae Jeikob i rena valɨvaŋgako iyako idae Peniyel iŋa, “Kaiwae ma thuwe Loi na namoghawame weiŋgu ko iyemaeŋge mbe e yawayawaliŋgu.”
30 Àquele lugar chamou Jacó Peniel, pois disse: Vi a Deus face a face, e a minha vida foi salva.
31 Varae i yovoro Jeikob i iteta Peniyel, na i loŋga vaŋgeŋge kaiwae loloma menda i vovuya le mwa.
31 Nasceu-lhe o sol, quando ele atravessava Peniel; e manquejava de uma coxa.
32 Iyake kaiwae, noroke Isirel orumburumbuye maa thɨ ghana thetheghan mamandiye i vɨghatha le mwako, kaiwae va e mamandiyeko iyako iyava loloko va i ŋge Jeikob kowe.
32 Por isso, os filhos de Israel não comem, até hoje, o nervo do quadril, na articulação da coxa, porque o homem tocou a articulação da coxa de Jacó no nervo do quadril.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 32, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.