1 Sine moj, slušaj mudrost moju,
2 Da se držiš razboritosti,
3 Jer s usana tuđe žene kaplje med,
4 Ali joj je posledak gorak kao pelen,
5 Noge joj silaze k smrti,
6 Da ne bi merio put životni,
7 Zato, deco, poslušajte mene,
8 Neka je daleko od nje put tvoj,
9 Da ne bi dao drugima slave svoje
10 Da se ne bi tuđinci nasitili tvog blaga
11 I da ne ridaš na posletku,
12 I kažeš: Kako mrzih na nastavu,
13 I ne poslušah glas učitelja svojih,
14 Umalo ne zapadoh u svako zlo
15 Pij vodu iz svog studenca
16 Neka se razlivaju tvoji izvori na polje,
17 Imaj ih sam za se,
18 Blagosloven da je izvor tvoj,
19 Neka ti je kao košuta mila i kao srna ljupka;
20 A zašto bi, sine, posrtao za tuđinkom
21 Kad su pred očima Gospodu putevi svačiji,
22 Bezbožnika će uhvatiti njegova bezakonja,
23 Umreće bez nastave,