1 Za sinove Amonove: Ovako veli Gospod:
2 Zato evo idu dani, govori Gospod,
3 Ridaj Esevone, jer je Gaj opustošen,
4 Što se hvališ dolinama?
5 Evo ja ću pustiti na te strah od svuda unaokolo,
6 Ali ću posle povratiti roblje sinova Amonovih, govori Gospod.
7 Za Edoma, ovako veli Gospod nad vojskama:
8 Bežite, obratite pleći, zavrite se duboko,
9 Da ti dođu berači,
10 Ali ja ogoluznih Isava,
11 Ostavi sirote svoje,
12 Jer ovako veli Gospod: Evo, koji ne bi trebalo da piju iz čaše, doista će piti; a ti li ćeš ostati bez kara? Nećeš ostati bez kara, nego ćeš zacelo piti.
13 Jer sobom se zaklinjem, govori Gospod, da će Vosora biti pustoš, rug, čudo i prokletstvo, i svi će gradovi njeni biti pustinja večna.
14 Čuh glas od Gospoda,
15 Jer gle, učiniću te da budeš mali među narodima
16 Obest tvoja i ponositost srca tvog prevari tebe,
17 I zemlja će edomska biti pustinja, ko prođe mimo nju, svak će se čuditi i zviždati radi svih rana njenih.
18 Kao kad se zatre Sodom i Gomor i susedstvo njihovo, veli Gospod, neće se naseliti onde niko niti će se baviti onde sin čovečji.
19 Gle, kao lav izaći će podižući se više nego Jordan na stan Silnoga; ali ću ga brzo oterati iz te zemlje, i postaviću nad njom onog ko je izabran; jer ko je kao ja? I ko će se preti sa mnom? I koji će mi pastir odoleti?
20 Zato čujte nameru Gospodnju što je naumio za Edomce i misli njegove što je smislio za stanovnike temanske: zaista najmanji iz stada razvlačiće ih, zaista će opusteti stan s njima.
21 Od praske padanja njihovog zemlja će se tresti, i vika će se njihova čuti na crvenom moru.
22 Gle, doći će i doleteće kao orao i raširiće krila svoja nad Vosorom, i biće srce u junaka edomskih kao srce u žene koja se porađa.
23 Za Damask.
24 Damask klonu,
25 Kako se ne ostavi slavni grad?
26 Zato će popadati mladići njegovi na ulicama njegovim,
27 I raspaliću oganj u zidovima damaštanskim,
28 Za Kidar i za carstva asorska, koja razbi Navuhodonosor car vavilonski, ovako veli Gospod:
29 Uzeće im šatore i stada,
30 Bežite, selite se daleko, sakrijte se duboko, stanovnici asorski,
31 Ustanite, idite k narodu mirnom, koji živi bez straha,
32 I kamile će njihove biti plen,
33 I Asor će biti stan zmajevski,
34 Reč Gospodnja koja dođe Jeremiji proroku za Elam, u početku carovanja Sedekije cara Judinog, govoreći:
35 Ovako veli Gospod nad vojskama: Evo, ja ću slomiti luk Elamu, glavnu silu njegovu;
36 i dovešću na Elam četiri vetra s četiri kraja nebesa, i u sve te vetrove rasejaću ih, tako da neće biti naroda kuda neće otići prognanici elamski.
37 I uplašiću Elamce pred neprijateljima njihovim, i pred onima koji traže dušu njihovu; i pustiću zlo na njih, žestinu gneva svog, govori Gospod, i pustiću za njima mač dokle ih ne zatrem.
38 I namestiću presto svoj u Elamu, i istrebiću odande cara i knezove, govori Gospod.
39 Ali u poslednje vreme povratiću roblje elamsko, govori Gospod.