1 Za Moava ovako govori Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev:
2 Neće se više hvaliti Moav Esevonom;
3 Čuje se vika iz Oronajima,
4 Moav se satre;
5 Jer će se putem luitskim dizati plač bez prestanka;
6 Bežite, izbavite duše svoje,
7 Jer što se uzdaš u svoja dela i u blago svoje,
8 I doći će zatirač u svaki grad,
9 Podajte krila Moavu, neka brzo odleti;
10 Proklet bio ko nemarno radi delo Gospodnje, i proklet ko usteže mač svoj od krvi!
11 Moav je bio u miru od detinjstva svog
12 Zato, evo, idu dani, govori Gospod, da mu pošaljem premetače, koji će ga premetnuti, i sudove njegove isprazniti i mehove njegove pokidati.
13 I Moav će se osramotiti s Hemosa, kao što se osramotio dom Izrailjev s Vetilja, gada svog.
14 Kako govorite:
15 Moav će se opustošiti i gradovi će njegovi propasti,
16 Blizu je pogibao Moavova,
17 Žalite ga svi koji ste oko njega,
18 Siđi sa slave svoje, i sedi na mesto zasušeno,
19 Stani na putu, i pogledaj,
20 Posrami se Moav;
21 Jer sud dođe na zemlju ravnu, na Olon i na Jasu i Mifat,
22 i na Devon i na Nevon i na Vet-Devlatajim,
23 i na Kirijatajim i na Vet-Gamul i na Vet-Meon,
24 i na Keriot i na Vosoru, i na sve gradove zemlje moavske, koji su daleko i koji su blizu.
25 Odbijen je rog Moavu, i mišica se njegova slomi, govori Gospod.
26 Opojte ga, jer se podigao na Gospoda; neka se valja Moav u bljuvotini svojoj, i bude i on podsmeh.
27 Jer, nije li tebi Izrailj bio podsmeh? Je li se zatekao među lupežima, te kad god govoriš o njemu poskakuješ?
28 Ostavite gradove i naselite se u steni, stanovnici moavski,
29 Čusmo ponos Moavov
30 Znam ja, govori Gospod,
31 Zato ću ridati za Moavom,
32 Više nego za Jazirom plakaću za tobom,
33 I radost i veselje otide s rodnog polja,
34 Od vike esevonske, koja dopre do Eleale, podigoše viku do Jase, od Sigora do Oronajima, kao junica od tri godine, jer će i voda nimrimskih nestati.
35 I učiniću, govori Gospod, da ne bude Moavu čoveka koji bi prinosio žrtvu na visini i kadio bogovima svojim.
36 Zato će srce moje pištati za Moavom kao svirala, i srce će moje pištati kao svirala za ljudima u Kir-eresu, jer će mu sva tečevina propasti.
37 Jer će sve glave biti ćelave i sve brade obrijane, i sve ruke izrezane, i oko bedara kostret.
38 Na svim krovovima Moavovim i po ulicama njegovim biće sam plač, jer ću razbiti Moava kao sud na kome nema miline, govori Gospod.
39 Ridajte: Kako je satrven! Kako Moav obrnu pleći sramotan? I posta Moav podsmeh i strahota svima koji su oko njega.
40 Jer ovako govori Gospod:
41 Keriot je pokoren i tvrda se mesta zauzeše,
42 I Moav će se istrebiti da ne bude narod,
43 Strah i jama i zamka oko tebe je, stanovniče moavski,
44 Ko uteče od straha, pašće u jamu,
45 U senu esevonskom ustaviše se koji bežahu od sile;
46 Teško tebi, Moave,
47 Ali ću povratiti roblje Moavovo u poslednje vreme,