1 Umuknite preda mnom, ostrva;
2 Ko je podigao pravdu s istoka?
3 Pogna ih, prođe mirno putem,
4 Ko je uradio i učinio to?
5 Videše ostrva i uplašiše se,
6 Jedan drugom pomagaše,
7 Drvodelja hrabraše zlatara:
8 Ali ti, Izrailju, slugo moj;
9 Ti, koga uzeh s krajeva zemaljskih,
10 Ne boj se, jer sam ja s tobom;
11 Gle, postideće se i posramiće svi koji se ljute na tebe;
12 Potražićeš suparnike svoje,
13 Jer ja Gospod Bog tvoj držim te za desnicu,
14 Ne boj se, crviću Jakovljev, narodiću Izrailjev,
15 Gle, učiniću te da budeš kao sprava za vršenje nova sa zupcima:
16 Vijaćeš ih, i vetar će ih odneti
17 Siromahe i uboge,
18 Otvoriću reke na visovima,
19 Posadiću u pustinji kedar, sitim, mirtu i maslinu;
20 Da vide i poznaju i da promisle i razumeju
21 Iznesite parbu svoju, veli Gospod,
22 Neka dođu i neka nam objave šta će biti;
23 Kažite šta će biti posle,
24 Gle, vi niste ništa, i delo vaše nije ništa;
25 Podigoh jednog sa severa, i doći će;
26 Ko je objavio od iskona, da bismo znali,
27 Ja prvi Sionu kažem: Eto, eto toga.
28 Jer pogledam, ali nema nikoga,
29 Gle, svi su taština, ništa su dela njihova;