1 Tešite, tešite narod moj,
2 Govorite Jerusalimu ljubazno,
3 Glas je nekoga koji viče:
4 Sve doline neka se povise,
5 I javiće se slava Gospodnja,
6 Glas govori: Viči.
7 Suši se trava, cvet opada kad duh Gospodnji dune na nj;
8 Suši se trava, cvet opada;
9 Izađi na visoku goru, Sione,
10 Evo, Gospod Bog ide na jakog,
11 Kao pastir pašće stado svoje;
12 Ko je izmerio vodu grstima svojim
13 Ko je upravljao Duhom Gospodnjim?
14 S kim se dogovarao
15 Gle, narodi su kao kap iz vedra,
16 Ni Livan ne bi bio dosta za oganj,
17 Svi su narodi kao ništa pred Njim,
18 S kim ćete dakle izjednačiti Boga?
19 Umetnik lije lik,
20 A ko je siromah, te nema šta prineti,
21 Ne znate li? Ne čujete li?
22 On sedi nad krugom zemaljskim,
23 On obraća knezove u ništa,
24 Kao da nisu posađeni ni posejani,
25 S kim ćete me dakle izjednačiti
26 Podignite gore oči svoje i vidite;
27 Zašto govoriš, Jakove, i kažeš, Izrailju:
28 Ne znaš li?
29 On daje snagu umornom,
30 Deca se more i sustaju,
31 Ali koji se nadaju Gospodu, dobijaju novu snagu,