Marcos 5

NUM vs ARC

Sair da comparação
ARC Almeida Revista e Corrigida 2009
1 Pea notou a'u ki te kauvai 'e taha 'o te taí, ki te fanua 'o te kakai Kēlasá.
1 E chegaram à outra margem do mar, à província dos gadarenos.
2 Pea 'i Tana hifo mei te vaká, ne'e fakafetaulaki mai kiā Ia mei te 'ū fa'itoká he tangata kua 'iā ia he fa'ahikehe.
2 E, saindo ele do barco, lhe saiu logo ao seu encontro, dos sepulcros, um homem com espírito imundo,
3 Pea ne'e nofo pē ia 'i te 'ū fa'itoká; pea ne'e kala lava he taha tono ha'i, neongo ko te fai 'aki he seini.
3 o qual tinha a sua morada nos sepulcros, e nem ainda com cadeias o podia alguém prender.
4 He kua tu'a lahi te kii'i tono va'é, mo tono ha'i seini, pea ne ina motuhi 'ia te 'ū seiní mo laiki te 'ū ukameá; pea ne'e kailoa mafai he taha ke lava'i 'ona.
4 Porque, tendo sido muitas vezes preso com grilhões e cadeias, as cadeias foram por ele feitas em pedaços, e os grilhões, em migalhas, e ninguém o podia amansar.
5 Pea ne'e 'i te 'ū fa'itoká ia mo te 'ū ma'ungá ma'u ai pē, 'i te pō mo te 'aho, 'o kaikaila, mo tafatafa'i 'aki 'ona 'ia te 'ū fe'i maka.
5 E andava sempre, de dia e de noite, clamando pelos montes e pelos sepulcros e ferindo-se com pedras.
6 Pea 'i tana mamata mei te mama'ó kiā Sīsuú, ne'e lele atu ia, 'o tū'ulutui kiā Ia,
6 E, quando viu Jesus ao longe, correu e adorou-o.
7 mo tangi le'o lahi, 'o pehē, “Ko Tou ā 'ia au, 'e Sīsū, ko te 'Alo 'o te 'Atua Taupotú? 'Okou hū tōtōaki kiā Koe 'i te 'Atuá, ke 'aua mu'a na'a Ke fakamamahi'i 'oku!”
7 E, clamando com grande voz, disse: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Conjuro-te por Deus que não me atormentes.
8 He kua kamata pehē 'e Sīsū ki ai, “'Ia te fa'ahikehe nā, mahu'i mai mei te tangatá!”
8 (Porque lhe dizia: Sai deste homem, espírito imundo. )
9 Pea fehu'i kiā ia 'e Sīsū, “Ko ai tou hingoá?”
9 E perguntou-lhe: Qual é o teu nome? E lhe respondeu, dizendo: Legião é o meu nome, porque somos muitos.
10 Pea kole fakamātoato ia kiā Sīsū, ke 'aua ne Ina fekau ke notou 'alu mei te fanuá.
10 E rogava-lhe muito que os não enviasse para fora daquela província.
11 Pea ne'e 'i ai he fu'u fanga puaka 'i te feitu'u ko iá ne'e notou huhua 'i te 'āfaki 'o te ma'ungá.
11 E andava ali pastando no monte uma grande manada de porcos.
12 Pea notou kole kiā Ia, 'o pehē, “Fekau mu'a 'ia mātou ke motou uulu ki te fanga puaká.”
12 E todos aqueles demônios lhe rogaram, dizendo: Manda-nos para aqueles porcos, para que entremos neles.
13 Pea tukuange leva nātou 'e Sīsū, pea ō atu te kau fa'ahikehé, 'o uulu ki te fanga puaká; pea 'oho 'ia te fanga monumanú 'i te taifoifo ki taí, (ne'e notou fe'unga nai mo te toko ua afe) 'o notou malemo 'i te taí.
13 E Jesus logo lho permitiu. E, saindo aqueles espíritos imundos, entraram nos porcos; e a manada se precipitou por um despenhadeiro no mar (eram quase dois mil) e afogou-se no mar.
14 Pea feholaki 'ia te kakai ne'e tauhi 'ia te fanga puaká, 'o notou ō 'o talanoa'i 'ia te me'á ki te koló mo te tuku'utá. Pea ne'e ō atu te kakaí ke vakai 'ia te me'a kua hokó.
14 E os que apascentavam os porcos fugiram e o anunciaram na cidade e nos campos; e saíram muitos a ver o que era aquilo que tinha acontecido.
15 Pea notou a'u mai kiā Sīsū, 'o mamata ki te tangata ne 'ulusino ai 'ia te 'ū fa'ahikehé, kua ta'utu, pea kua kofu mo 'atamai lelei, pea ne'e notou 'ilifia.
15 E foram ter com Jesus, e viram o endemoninhado, o que tivera a legião, assentado, vestido e em perfeito juízo, e temeram.
16 Pea ne'e tala kiā natou 'e te kakai ne'e mamata ki aí, 'ia te me'a ne'e hoko ki te tangata ne 'ulusino ai 'ia te 'ū fa'ahikehé, pea mo te me'a ne'e kau ki te fanga puaká.
16 E os que aquilo tinham visto contaram-lhes o que acontecera ao endemoninhado e acerca dos porcos.
17 Pea notou kole leva kiā Sīsū ke 'alu mei te notou feitu'ú.
17 E começaram a rogar-lhe que saísse do seu território.
18 Pea 'i Tana heka ki te vaká, ne'e kole kiā Ia 'e te tangata ne 'ulusino ai 'ia te 'ū fa'ahikehé ke nā ō mo Ia.
18 E, entrando ele no barco, rogava-lhe o que fora endemoninhado que o deixasse estar com ele.
19 Ka ne'e kala loto 'e Sīsū ia ki ai, kae pehē ange Ia, “'Alu koe ia ki tou 'apí mo tou kakaí, pea ongoongoa kiā nātou 'ia te fu'u me'a kua fai 'e te 'Alikí ma'au, mo Tana 'ofa'i 'oú.”
19 Jesus, porém, não lho permitiu, mas disse-lhe: Vai para tua casa, para os teus, e anuncia-lhes quão grandes
20 Pea 'alu te tangatá, 'o kamata ongoongoa 'i Tikapolusi 'ia te fu'u me'a kotoa pē kua fai 'e Sīsū ma'aná. Pea ne'e ofo ai 'ia te kakaí fuli pē.
20 E ele foi e começou a anunciar em Decápolis quão grandes coisas Jesus lhe fizera; e todos se maravilhavam.
21 Pea kua foki 'ia Sīsū 'i te vaká ki te kauvai 'e tahá, pea fakataha kiā Ia he fu'u kakai tokolahi, pea ne'e 'i te matātaí Ia.
21 E, passando Jesus outra vez num barco para o outro lado, ajuntou-se a ele uma grande multidão; e ele estava junto do mar.
22 Pea ha'u he toko taha 'i te kau pule 'o te falelotú, ko tono hingoá ko Sailosi. Pea 'i tana vakai kiā Sīsuú ne'e hinga atu ia ki Tono va'é,
22 E eis que chegou um dos principais da sinagoga, por nome Jairo, e, vendo-o, prostrou-se aos seus pés
23 'o kole fakamātoato kiā Ia, 'o pehē, “Ko si'aku ki'i 'ofafiné 'oku tau'aki; me'a mai mu'a 'o 'ai Tou nimá kiā ia, kote'uhí ke hao ai 'o ma'uli!”
23 e rogava-lhe muito, dizendo: Minha filha está moribunda; rogo-te que venhas e lhe imponhas as mãos para que sare e viva.
24 Pea 'alu 'ia Sīsū mo te tangatá; pea mulimuli ki ai he fu'u kakai tokolahi, 'o notou feta'ota'omi mai kiā Ia.
24 E foi com ele, e seguia-o uma grande multidão, que o apertava.
25 Pea ne'e 'i ai he fafine 'e taha, ne'e 'au toto 'i te ta'u 'e hongofulu mā ua,
25 E certa mulher, que havia doze anos tinha um fluxo de sangue,
26 pea kua lahi te faito'o fakamamahi kua fai kiā ia 'e te kau faito'o tokolahi, pea kua 'osi atu si'ana koloá kotoa pē, kae kailoa 'aupito ha'aná 'aonga, ka ne'e faka'a'au ia ke toe kovi ange.
26 e que havia padecido muito com muitos médicos, e despendido tudo quanto tinha, nada lhe aproveitando isso, antes indo a pior,
27 Pea kua fanongo ia ki te talanoa 'o Sīsuú, pea ha'u ia mo te kakaí mei Tono tu'á, 'o ala ki Tono kofú.
27 ouvindo falar de Jesus, veio por detrás, entre a multidão, e tocou na sua vestimenta.
28 Ko te fafine ne mulimuli kiā Sīsū ke ala ki Tono kofú|alt="Woman following Jesus to touch his clothes" src="LB00310b.tif" size="col" ref="5:28" He ne'e pehē ia, “Kāpau 'e au ala kiā Ia, neongo ko Tono kofú pē, 'e fakama'uli 'oku.”
28 Porque dizia: Se tão somente tocar nas suas vestes, sararei.
29 Pea matu'u leva tana 'aú, pea ongo'i ia 'i tono sinó kua ma'uli mei tono mamahi'angá.
29 E logo se lhe secou a fonte do seu sangue, e sentiu no seu corpo estar já curada daquele mal.
30 Ka ne'e 'ilo'i leva 'e Sīsū 'i Tono finangaló, kua 'alu atu meiā Ia he mālohi, pea tafoki Ia ki te kakaí 'o 'eke, “Ko ai ne'e ala mai ki Toku kofú?”
30 E logo Jesus, conhecendo que a virtude de si mesmo saíra, voltou-se para a multidão e disse: Quem tocou nas minhas vestes?
31 Pea iange Tana kau akó kiā Ia, “Ko Tau lau koā, ‘Ko ai kua ala mai kiā Au?’ Kae vakai angé, ko te kakaí ē 'oku notou feta'omi mai kiā Koe!”
31 E disseram-lhe os seus discípulos: Vês que a multidão te aperta, e dizes: Quem me tocou?
32 Ka ne'e sio holo pē 'ia Sīsū ke 'ilo'i pe ko ai ne'e fai 'ia te me'a ko iá.
32 E ele olhava em redor, para ver a que isso fizera.
33 Pea ko te fafiné, 'i tana vakai ki te me'a kua hoko kiā iá, pea ha'u ia 'oku 'ilifia mo tetetete, 'o hinga atu 'i Tono 'aó 'o vete kiā ia 'ia te me'a kotoa pē kua hoko kiā iá.
33 Então, a mulher, que sabia o que lhe tinha acontecido, temendo e tremendo, aproximou-se, e prostrou-se diante dele, e disse-lhe toda a verdade.
34 Pea toki iange 'e Sīsū kiā ia, “Nga'ata, kua fakama'uli 'ou 'e tau tuí; 'alu fiamālie pe ā koe, pea ke ma'uli mei tou mamahi'angá.”
34 E ele lhe disse: Filha, a tua fé te salvou; vai em paz e sê curada deste teu mal.
35 Kae lolotonga Tana kei leá, mo te ōmai he 'ihi mei te fale 'o te pule 'o te falelotú, 'o notou pehē, “Kua pekia tou 'ofafiné, 'aua na'a ke toe fakahoha'asi te Tangata'alikí.”
35 Estando ele ainda falando, chegaram alguns do principal da sinagoga, a quem disseram: A tua filha está morta; para que enfadas mais o Mestre?
36 Pea 'i te fanongo 'e Sīsū ki te me'a ne'e laú, ne'e pehē ange Ia ki te pule 'o te falelotú, “'Aua na'a ke lotosi'i; tui pē koe.”
36 E Jesus, tendo ouvido essas palavras, disse ao principal da sinagoga: Não temas, crê somente.
37 Pea ne'e kala tuku 'e Ia he taha ke mulimuli mai kiā Ia, ko Pita pē, mo Sēmisi, mo Sione ko te tokoua 'o Sēmisí.
37 E não permitiu que alguém o seguisse, a não ser Pedro, e Tiago, e João, irmão de Tiago.
38 Pea notou a'u ki te 'api 'o te matāpulé, pea 'ilo'i ai 'e Sīsū he fu'u vālau, mo nātou ne'e notou tēngihia mo tangi le'o lahi.
38 E, tendo chegado à casa do principal da sinagoga, viu o alvoroço e os que choravam muito e pranteavam.
39 Pea hū atu Ia 'o lea kiā nātou, “Ko te ā 'oku kotou vālau ai mo tangí? 'Oku kailoa mate te ta'ahiné ia, kā 'oku moe pē!”
39 E, entrando, disse-lhes: Por que vos alvoroçais e chorais? A menina não está morta, mas dorme.
40 Ka ne'e notou kakata mo manuki kiā Ia, pea ne Ina fekau ke notou ō kotoa pē ki tu'a, pea 'ave 'e Ia 'ia te tamai 'a te ta'ahiné mo tana fa'eé, mo nātou ne'e ōmai mo Iá, 'o notou hū ki te loki ne'e takoto ai 'ia te ta'ahiné.
40 E riam-se dele; porém ele, tendo-os feito sair, tomou consigo o pai e a mãe da menina e os que com ele estavam e entrou onde a menina estava deitada.
41 Pea puke 'e Ia tono nimá mo lea ange, “Tālita, kumi!”, 'a ia ko tono hikí, “Ta'ahine, 'Okou lea atu kiā koe, tu'u ake!”
41 E, tomando a mão da menina, disse-lhe: Talitá cumi, que, traduzido, é: Menina, a ti te digo: levanta-te.
42 Pea tu'u ake leva te ta'ahiné, 'o 'eva'eva; he ko tono ta'u hongofulu mā ua 'eni. Pea ne'e fu'u 'ohovale lahi 'ia te kakaí.
42 E logo a menina se levantou e andava, pois já tinha doze anos; e assombraram-se com grande espanto.
43 Pea lea lahi Ia kiā nātou ke 'aua na'a 'ilo'i he taha 'ia te me'a ko iá; mo Ina fekau ke 'avange hana me'a ke kai.
43 E mandou-lhes expressamente que ninguém o soubesse; e disse que lhe dessem de comer.

Ler em outra tradução

Comparar com outra