Lucas 14
NUM vs ARIB
1 Pea 'i te 'aho Sāpate 'e taha ne'e hū Ia ki te fale he taha 'o te hau'aliki Fālesí ke kai, pea ne'e 'i ai foki te hau'aliki ko iá, 'o notou lamasi 'Ona.
1 Tendo Jesus entrado, num sábado, em casa de um dos chefes dos fariseus para comer pão, eles o estavam observando.
2 Pea tā, ne'e nofo fehangahangai mo Ia he tangata ne'e fefulafulasi tono va'é.
2 Achava-se ali diante dele certo homem hidrópico.
3 Pea folafola 'ia Sīsū 'o iange ki te kau tufunga laó mo te kau Fālesí, “'Oku ngafua koā ke faito'o 'i te 'aho Sāpaté, pe kailoa?”
3 E Jesus, tomando a palavra, falou aos doutores da lei e aos fariseus, e perguntou: É lícito curar no sábado, ou não?
4 Pea ne'e kailoa he taha 'e tali mai. Pea puke mai 'e Ia te tangatá, 'o fakama'uli, 'o toki tukuange.
4 Eles, porém, ficaram calados. E Jesus, pegando no homem, o curou, e o despediu.
5 Pea iange 'e Ia kiā nātou, “Ko ai 'iā kōtou, kāpau 'e tō tana 'así pe ko tana pulú he luo, 'e kailoa koā ina to'o leva ia mei ai 'i te 'aho Sāpaté?”
5 Então lhes perguntou: Qual de vós, se lhe cair num poço um filho, ou um boi, não o tirará logo, mesmo em dia de sábado?
6 Pea ne'e kailoa notou lava ke tali ange 'ia te me'a ko iá.
6 A isto nada puderam responder.
7 Pea lea 'aki 'e Ia he talanoa fakatātā kiā nātou ne'e notou 'i te kātoangá, ko Tana vakai atu 'oku notou fili'i pē 'e nātou te 'ū nofo'anga mu'á; pea toki iange 'e Ia kiā nātou,
7 Ao notar como os convidados escolhiam os primeiros lugares, propôs-lhes esta parábola:
8 “Kā fakaafe'i 'ou he taha ke ke ha'u ki tana kātoanga, 'aua na'a ke nofo 'i te nofo'a mu'á; na'a kua tala te kātoangá ia ki te toko taha 'oku mā'olunga ange 'iā koe.
8 Quando por alguém fores convidado às bodas, não te reclines no primeiro lugar; não aconteça que esteja convidado outro mais digno do que tu;
9 Pea kā faifai angé pea hū mai te matāpule 'oku 'a'ana te kātoangá 'oku kulā fakatou 'i ai, pea toki pehē atu ia kiā koe, ‘Tuku mai te nofo'anga ia ko 'ená ki te toko taha nei;’ pea toki hiki 'ia koe ki mulí kua ke mā.
9 e vindo o que te convidou a ti e a ele, te diga: Dá o lugar a este; e então, com vergonha, tenhas de tomar o último lugar.
10 Kae kāpau 'e fakaafe'i atu 'ou, 'alu 'o nofo 'i te nofo'anga ki mulí; kote'uhí kā hū mai te matāpule 'oku 'a'ana te kātoangá, pea iatu 'e ia, ‘Nga'ata, ma'uma'u ake ki mu'a,’ pea 'e toki faka'apa'apa'i 'ou 'e nātou kotoa pē 'oku kotou kainangá.
10 Mas, quando fores convidado, vai e reclina-te no último lugar, para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, sobe mais para cima. Então terás honra diante de todos os que estiverem contigo à mesa.
11 He ko ia 'oku hākeaki'i 'oná 'e fakavaivai'i; pea ko ia 'oku fakavaivai'i 'oná 'e hākeaki'i.”
11 Porque todo o que a si mesmo se exaltar será humilhado, e aquele que a si mesmo se humilhar será exaltado.
12 Pea iange foki 'e Ia kiā ia ne'e 'a'ana te kātoangá, “Kā fai leva hau fu'u fakaafe pe ko he kātoanga kai, 'aua na'a tala ia ki tou 'ū kaume'á, pē ki tou 'ū tokouá, pē ki tou kāingá, pē ki tou kaungā'api 'oku koloa'iná; na'a toe tala kātoanga atu kiā koe 'e nātou, pea fai ai he totongi kiā koe.
12 Disse também ao que o havia convidado: Quando deres um jantar, ou uma ceia, não convides teus amigos, nem teus irmãos, nem teus parentes, nem os vizinhos ricos, para que não suceda que também eles te tornem a convidar, e te seja isso retribuído.
13 Kae kāpau 'e fai hau kātoanga, tala ia ki te kau masivá, mo te mamateá, mo te heké, mo te kuí,
13 Mas quando deres um banquete, convida os pobres, os aleijados, os mancos e os cegos;
14 'e toki manū'ia 'ia koe, hē 'oku kailoa he notou me'a ke totongi 'aki kiā koe, kā 'e toki totongi kiā koe 'i te toetu'u 'a te anga-tonú.”
14 e serás bem-aventurado; porque eles não têm com que te retribuir; pois retribuído te será na ressurreição dos justos.
15 Pea ko te toko taha 'iā nātou ne'e notou kainangá, 'i tana fanongo leva ki te me'a ko iá, ne'e iange 'e ia kiā Sīsū, “He manū'ia ā kā ko ia 'e kai kātoanga 'i te Pule'anga 'o te 'Atuá!”
15 Ao ouvir isso um dos que estavam com ele à mesa, disse-lhe: Bem-aventurado aquele que comer pão no reino de Deus.
16 Kae toki tali ange 'e Ia ki ai, “Takua ne'e 'i ai he tangata ne'e teu tana fu'u kātoanga kai, 'o tala'i atu ki te tokolahi.
16 Jesus, porém, lhe disse: Certo homem dava uma grande ceia, e convidou a muitos.
17 Pea 'i te hokosia te taimi 'o te kātoangá, ne ina fekau atu tana tamaio'alikí ke fanongonongo kiā nātou kua tala ki aí, ‘Kotou ōmai ā, he kua 'osi tono teu.’
17 E à hora da ceia mandou o seu servo dizer aos convidados: vinde, porque tudo já está preparado.
18 Ka ne'e fāitaha te notou talí, 'o notou fakafisi kotoa pē. Ko te 'uluakí, ne'e iange 'e ia ki te tamaio'alikí, ‘'Ē, ko taku toki fakatau mai 'eni he ngoue'anga, pea kua pau ke au 'alu au ia 'o vakai; ke ke tala'i ange mu'a ke fakamolemole'i 'oku.’
18 Mas todos à uma começaram a escusar-se. Disse-lhe o primeiro: Comprei um campo, e preciso ir vê-lo; rogo-te que me dês por escusado.
19 Pea iange tono uá, 'o pehē, ‘'Ē, ko taku toki fakatau 'eni ta'akú taulua'i pulu 'e nima, pea ko ta'akú 'eni 'alu ke 'ahi'ahi'i nātou; ke ke iange mu'a ke fakamolemole'i 'oku.’
19 Outro disse: Comprei cinco juntas de bois, e vou experimentá-los; rogo-te que me dês por escusado.
20 Pea iange tono tolú, 'o pehē, ‘'Ē, ko taku toki ma'u 'eni to'okú mali, ko ia ai 'e kala u lava atu.’
20 Ainda outro disse: Casei-me e portanto não posso ir.
21 Tu'i 'oku fafaafe'i te kau masivá, mo te mamateá, mo te kuí, mo te heké|alt="King inviting poor and crippled into banquet" src="DN00477b.tif" size="span" ref="14:21" Pea ha'u leva te tamaio'alikí, 'o tala'i ange te 'ū me'a ko iá ki tana 'alikí. Pea tuputāmaki ai te tangata'alikí, 'o iange ki tana tamaio'alikí, ‘'Alu vave ki te 'ū ala lalahi mo te 'ū ala liliki 'o te koló, 'o taki mai 'ia te kau masivá, mo te mamateá, mo te kuí, mo te heké.’
21 Voltou o servo e contou tudo isto a seu senhor: Então o dono da casa, indignado, disse a seu servo: Sai depressa para as ruas e becos da cidade e traze aqui os pobres, os aleijados, os cegos e os coxos.
22 Faifaí pea toki iange te tamaio'alikí, ‘'Aliki, kua fai kotoa pē te 'ū me'a ne ke tu'utu'uni maí, kā 'oku kei 'ata'atā pē.’
22 Depois disse o servo: Senhor, feito está como o ordenaste, e ainda há lugar.
23 Pea me'a ange leva te 'alikí ki tana tamaio'alikí, ‘'Alu ki te 'ū ala matu'á, mo te 'ū lalo 'akaú, pea 'aumai fakamālohi'i 'ia te kakaí, kehe pē ke fonu toku 'apí.
23 Respondeu o senhor ao servo: Sai pelos caminhos e valados, e obriga-os a entrar, para que a minha casa se encha.
24 Hē 'okou tala'i atu kiā kōtou, 'e kailoa 'aupito he taha 'i te kau tangata 'a ē ne'e fu'aki fakaafe'í 'e mama he me'a 'i taku kātoangá.’ ”
24 Pois eu vos digo que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.
25 Pea ne'e 'i ai he fu'u kakai tokolahi ne'e notou fononga fakataha mo Ia. Pea tafoki 'e Ia 'o lea kiā nātou, 'o pehē,
25 Ora, iam com ele grandes multidões; e, voltando-se, disse-lhes:
26 “Kāpau 'e ha'u he taha kiā Au, kā 'oku kailoa fihi'a ki tana tamaí, mo tana fa'eé, mo tono malí, mo tana fānaú, mo tono 'ū tokouá, mo tono 'ū tu'afāfiné, 'io, mo tana ma'uli 'a'aná foki, 'e kala fa'a hoko ia ko Taku ako.
26 Se alguém vier a mim, e não aborrecer a pai e mãe, a mulher e filhos, a irmãos e irmãs, e ainda também à própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Pea ko ia 'e kailoa fua tono kolosí 'o mulimuli mai kiā Aú, 'e kailoa 'aupito hoko ia ko Taku ako.
27 Quem não leva a sua cruz e não me segue, não pode ser meu discípulo.
28 He ko ai 'iā kōtou 'oku loto ke langa he fu'u taua, kae kailoa fu'aki nofo ifo 'o fatu tono totongí, pe 'oku fe'unga tana pa'angá ke faka'osi 'aki?
28 Pois qual de vós, querendo edificar uma torre, não se senta primeiro a calcular as despesas, para ver se tem com que a acabar?
29 Na'a faifai angé, kua 'osi tana 'ai te tu'ungá, 'oku kailoa ina lava ke faka'osi, pea ko te kakai kotoa pē 'e notou sio ki aí 'e notou hanga 'o luma'i 'ona,
29 Para não acontecer que, depois de haver posto os alicerces, e não a podendo acabar, todos os que a virem comecem a zombar dele,
30 'i te notou pehē, ‘Ko te siana nei ne'e kamata ia ke langa, kae kala ina lava'i tono faka'osí!’
30 dizendo: Este homem começou a edificar e não pode acabar.
31 Pea ko te tu'i fea ia 'oku teuteu tana tau mo he tu'i 'e taha, 'oku kala ina nofo ifo 'o fifili, pe 'e lava 'e ia mo tana taha manó ke tau'i 'aki te 'aliki 'oku ha'u ke tau'i 'ona mo te ua manó?
31 Ou qual é o rei que, indo entrar em guerra contra outro rei, não se senta primeiro a consultar se com dez mil pode sair ao encontro do que vem contra ele com vinte mil?
32 Pea kāpau 'e kailoa, pea lolotonga 'oku kei mama'o te filí 'e fekau atu 'e ia he fakafofonga ke kole ange he fakalelei.
32 No caso contrário, enquanto o outro ainda está longe, manda embaixadores, e pede condições de paz.
33 Pehē foki, ko ia ko 'ē 'oku kailoa ina lava ke si'aki te 'ū me'a kotoa pē 'oku 'a'aná, 'e kailoa 'aupito lava ia ke hoko ko Taku ako.
33 Assim, pois, todo aquele dentre vós que não renuncia a tudo quanto possui, não pode ser meu discípulo.
34 “'Ē, ko te me'a 'aonga 'ia te māsimá; kae kāpau 'e mole mei te māsimá tono koná, 'e fakakonakona 'aki ia 'ia te ā?
34 Bom é o sal; mas se o sal se tornar insípido, com que se há de restaurar-lhe o sabor?
35 'Oku kala fe'unga ia ke laku ki te ngoué, pē ki te tu'unga vevé, kā ko tono laku pē ki tua'ā. Ko ia 'oku ma'u talinga ke fanongo 'akí, ke ongo'i ia.”
35 Não presta nem para terra, nem para adubo; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?