João 4
NUM vs ARC
1 Pea 'i te mea'i 'e te 'Alikí kua fanongo 'e te kau Fālesí, 'o pehē 'oku fakaului mo papitaiso 'e Sīsū he kau ako, 'o tokolahi ange 'iā Sioné;
1 E, quando o Senhor veio a saber que os fariseus tinham ouvido que Jesus fazia e batizava mais discípulos do que João
2 (kae tala'i'eaí ne'e fai papitaiso 'e Sīsū, kā ko Tana kau akó pē,)
2 (ainda que Jesus mesmo não batizava, mas os seus discípulos),
3 ko ia ne Ina hiki mei Siutea, 'o tē 'alu mei ai ki Kāleli.
3 deixou a Judeia e foi outra vez para a Galileia.
4 Pea ne'e pau ke 'alu atu Ia 'i loto Samēlia.
4 E era-lhe necessário passar por Samaria.
5 Pea fou atu Ia 'i te kolo 'o Samēlia, 'a ia ne'e ui ko Saika, 'oku ofi ki te konga fanua ne'e 'avange 'e Sēkope kiā Siosifa ko tono fohá.
5 Foi, pois, a uma cidade de Samaria, chamada Sicar, junto da herdade que Jacó tinha dado a seu filho José.
6 Pea ne'e 'i ai te vaikeli 'o Sēkopé. Pea kua hela'ina 'ia Sīsū 'i te fonongá, pea ta'utu leva Ia ki te ngutu vaí; ne'e fe'unga nai 'eni mo te ho'atā mālie.
6 E estava ali a fonte de Jacó. Jesus, pois, cansado do caminho, assentou-se assim junto da fonte. Era isso quase à hora sexta.
7 Pea ne'e 'alu ange he fafine Samēlia, ke 'utu vai. Pea iange 'e Sīsū kiā ia, “'Ē, mai mu'a Si'aku inu.”
7 Veio uma mulher de Samaria tirar água. Disse-lhe Jesus: Dá-me de beber.
8 (He kua ō Tana kau akó ki te koló ke fakatau me'akai.) Ko Sīsū mo te fafine Samēliá|src="LB00302b.tif" size="col" loc="[from trial edition]" ref="4:7"
8 Porque os seus discípulos tinham ido à cidade comprar comida.
9 Pea iange 'e te fafine Samēliá kiā Ia, “Ko te Siu 'ia Koe, pea fefe'aki ai Tau kole inu mai kiā au, ko te fafine Samēlia?” He 'oku kailoa fe'ofa'ofani he Siu mo he Samēlia.
9 Disse-lhe, pois, a mulher samaritana: Como, sendo tu judeu, me pedes de beber a mim, que sou mulher samaritana (porque os judeus não se comunicam com os samaritanos)?
10 Pea tali 'e Sīsū kiā ia, “Ka ne ke 'ilo'i te me'a'ofa 'a te 'Atuá, mo Ia 'oku pehē atu, ‘Mai mu'a Si'aku inú,’ pehē kua ke kole kiā Ia, pea kua Ina 'avatu 'ia te vai ma'ulí.”
10 Jesus respondeu e disse-lhe: Se tu conheceras o dom de Deus e quem é o que te diz: Dá-me de beber, tu lhe pedirias, e ele te daria água viva.
11 Pea iange 'e te fafiné kiā Ia, “'Aliki, 'oku kala Hau me'a ke 'utu 'aki, pea 'oku loloto 'ia te vaitupú; pea mei fea ai Tau ma'u te vai ma'uli nā?
11 Disse-lhe a mulher: Senhor, tu não tens com que a tirar, e o poço é fundo; onde, pois, tens a água viva?
12 Hē ko te lahi koā 'ia Koe 'i te tou kui ko Sēkopé, 'ā ē ne'e tuku mai kiā mātou 'ia te vai ko 'ení, pea ne'e inu ia mei ai, mo tana fānaú, mo tana fanga monumanú?”
12 És tu maior do que Jacó, o nosso pai, que nos deu o poço, bebendo ele próprio dele, e os seus filhos, e o seu gado?
13 Pea me'a ange 'e Sīsū kiā ia, “Ko ia kotoa pē 'oku inu mei te vai ko 'ená 'e toe fiainua,
13 Jesus respondeu e disse-lhe: Qualquer que beber desta água tornará a ter sede,
14 kā ko ia 'e inu mei te vai 'e Au 'avatú, 'e kailoa 'aupito toe fiainua ia 'o ta'engata, kā ko te vai 'e Au 'avatu kiā iá, 'e tupu 'i loto 'iā ia, ko te matavai mapunapuna ake, 'o iku ki te ma'uli ta'engata.”
14 mas aquele que beber da água que eu lhe der nunca terá sede, porque a água que eu lhe der se fará nele uma fonte de água a jorrar para a vida eterna.
15 Pea iange 'e te fafiné kiā Ia, “'Aliki, foaki mai te vai ko 'ená kiā au, kote'uhí ke 'aua na'a u fiainua, pe toe hela'ina mai ki heni ke 'utu.”
15 Disse-lhe a mulher: Senhor, dá-me dessa água, para que não mais tenha sede e não venha aqui tirá-la.
16 Pea me'a ange 'e Sīsū kiā ia, “'Alu, ui mai tou malí, pea kulā ōmai ki heni.”
16 Disse-lhe Jesus: Vai, chama o teu marido e vem cá.
17 Pea tali ange 'e te fafiné, “'Oku kailoa si'aku mali.”
17 A mulher respondeu e disse: Não tenho marido. Disse-lhe Jesus: Disseste bem: Não tenho marido,
18 he ne ke ma'u te mali 'e toko nima, pea ko te tangata 'oku kulā nonofo nā, 'oku kala ko tou mali. Ko te mo'oni pē ta'aú lea.”
18 porque tiveste cinco maridos e o que agora tens não é teu marido; isso disseste com verdade.
19 Pea lea ange 'e te fafiné kiā Ia, “'E 'Aliki, 'okou 'ilo'i 'eni ko te palōfita 'ia Koe.
19 Disse-lhe a mulher: Senhor, vejo que és profeta.
20 Ne'e lotu te motou mātu'á 'i mu'a 'i te ma'unga nei, kā ko kōtoú 'oku kotou pehē, ko Selusalema pē te feitu'u 'oku totonu ke fai ai te lotú.”
20 Nossos pais adoraram neste monte, e vós dizeis que é em Jerusalém o lugar onde se deve adorar.
21 Pea iange 'e Sīsū kiā ia, “Fafine, tui mai kiā Au, 'oku 'unu mai 'ia te taimi, 'e kala toe fai ai 'i te ma'unga nei, pē 'i Selusalema, te kotou lotu ki te Tamaí.
21 Disse-lhe Jesus: Mulher, crê-me que a hora vem em que nem neste monte nem em Jerusalém adorareis o Pai.
22 Ko kōtoú 'oku kotou lotu ki te me'a 'oku kailoa he kotou 'ilo ki ai; 'oku motou lotu mātou ki te me'a 'oku motou 'ilo'i, he 'oku mei te kakai Siú 'ia te fakama'ulí.
22 Vós adorais o que não sabeis; nós adoramos o que sabemos porque a salvação vem dos judeus.
23 Kā 'oku 'unu mai te taimi, 'io, kua hoko ia, 'a ia ko te kakai 'oku lotu mo'oní 'e notou fai 'i laumālie mo fai 'i mo'oni te notou lotu ki te Tamaí. He ko te Tamaí foki 'oku kumi 'e Ia 'ia te fa'ahinga ko iá, ke lotu kiā Ia.
23 Mas a hora vem, e agora é, em que os verdadeiros adoradores adorarão o Pai em espírito e em verdade, porque o Pai procura a tais que assim o adorem.
24 Ko te 'Atuá ko te Laumālie, pea ko nātou 'e lotu kiā Iá, kua pau ke notou fai 'i laumālie pea fai 'i mo'oni te notou lotú.”
24 Deus é Espírito, e importa que os que o adoram o adorem em espírito e em verdade.
25 Pea iange 'e te fafiné kiā Ia, “'Okou 'ilo'i 'oku ha'u 'ia te Mīsaiá ('ā ē 'oku ui ko Kalaisí); kā ha'u Ia, 'e toki fakahaa'i 'e Ia kiā mātou 'ia te me'a kotoa pē.”
25 A mulher disse-lhe: Eu sei que o Messias (que se chama o Cristo) vem; quando ele vier, nos anunciará tudo.
26 Pea folafola ai 'e Sīsū kiā ia, “Ko Au ia, 'a 'eni 'oku lea kiā koé.”
26 Jesus disse-lhe: Eu o sou, eu que falo contigo.
27 Pea fe'unga iá mo te ōmai Tana kau akó, 'o notou 'ohovale 'i Tana talanoa mo te fafiné. Kae mole ke mama'o he notou taha 'e iange, “Ko te ā te me'a 'oku Ke kumí?” pe, “Ko te ā 'oku kulā talanoa ai mo te fafiné?”
27 E nisso vieram os seus discípulos e maravilharam-se de que estivesse falando com uma mulher; todavia, nenhum lhe disse: Que perguntas? ou: Por que falas com ela?
28 Pea ne'e si'aki 'e te fafiné tana hina vaí, kae foki ia ki kolo, 'o talanoa'i holo ki te kakaí,
28 Deixou, pois, a mulher o seu cântaro, e foi à cidade, e disse àqueles homens:
29 “Kotou ōmai angé, 'o mamata ki te Tangata kua Ina 'a'au mai taku me'a kotoa pē kua u faí. Ko te Kalaisí nai 'eni pe kailoa?”
29 Vinde e vede um homem que me disse tudo quanto tenho feito; porventura, não é este o Cristo?
30 Pea notou 'alu atu mei te koló, 'o ōmai kiā Ia.
30 Saíram, pois, da cidade e foram ter com ele.
31 Lolotonga iá ne'e kole ange 'e te kau akó kiā Ia, 'o pehē, “Lāpai, ke Ke tokoni mu'a.”
31 E, entretanto, os seus discípulos lhe rogaram, dizendo: Rabi, come.
32 Kae iange 'e Ia kiā nātou, “'Oku 'i ai Ta'akú kai 'oku kala kotou 'ilo ki ai.”
32 Porém ele lhes disse: Uma comida tenho para comer, que vós não conheceis.
33 Pea pehē ai 'e te kau akó, “He kua 'avange he taha Hana me'a ke kai?”
33 Então, os discípulos diziam uns aos outros: Trouxe-lhe, porventura, alguém de comer?
34 Pea iange 'e Sīsū kiā nātou, “Ko Ta'akú ē me'akai, ko te fai 'ia te finangalo 'o Ia ne Ina fekau'i mai 'Okú, mo faka'osi Ta'aná ngāue.
34 Jesus disse-lhes: A minha comida é fazer a vontade daquele que me enviou e realizar a sua obra.
35 'Oku kala koā kotou lau 'o pehē, ‘'Oku toe te māhina 'e fā, pea hoko te utu-ta'ú’? 'Ē, 'Okou tala'i atu: kotou hanga ake mu'a ki te 'ū ngoue nā; vakai, kua matu'atu'a lelei nātou ia ki te utu-ta'ú.
35 Não dizeis vós que ainda há quatro meses até que venha a ceifa? Eis que eu vos digo: levantai os vossos olhos e vede as terras, que já estão brancas para a ceifa.
36 Pea ko ia 'oku utú 'oku ma'u 'e ia ta'aná totongi, 'o tānaki fua ki te ma'uli ta'engatá: kote'uhí ke nā fiafia fakataha, 'ia ia ne toó, mo ia ne utú.
36 E o que ceifa recebe galardão e ajunta fruto para a vida eterna, para que, assim o que semeia como o que ceifa, ambos se regozijem.
37 Pea 'i te me'a nei 'oku mo'oni ai te leá, ‘'Oku tō te taha, kae utu te taha kehe.’
37 Porque nisso é verdadeiro o ditado: Um é o que semeia, e outro, o que ceifa.
38 Ne Au fekau atu 'ia kōtou ke utu 'ia te me'a ne'e kailoa kotou hela'ina aí. Ko te kakai kehe ia ne'e notou hela'ina 'i aí, pea kua kotou ma'u pale kōtou ia 'i te notou kakavá.”
38 Eu vos enviei a ceifar onde vós não trabalhastes; outros trabalharam, e vós entrastes no seu trabalho.
39 Pea ne'e tui kiā Ia te tokolahi 'o te kakai Samēlia mei te kolo ko iá, ko te me'a 'i te lea 'a te fafiné, 'i tana fakahā, “Kua tala'i mai 'e Ia kiā au 'ia te me'a fuli pē ne au faí.”
39 E muitos dos samaritanos daquela cidade creram nele, pela palavra da mulher, que testificou: Disse-me tudo quanto tenho feito.
40 Ko ia 'i te a'u ange te kau Samēliá kiā Iá, ne'e notou kole ange kiā Ia ke nofo ifo mu'a mo nātou; pea ne'e nofo Ia 'i ai 'i te 'aho 'e ua.
40 Indo, pois, ter com ele os samaritanos, rogaram-lhe que ficasse com eles; e ficou ali dois dias.
41 Pea ne'e tokolahi mo te kakai kehe ne'e notou tuí ko te me'a 'i te folafola 'A'aná.
41 E muitos mais creram nele, por causa da sua palavra.
42 Pea notou iange ki te fafiné, “'Oku kala motou kei tui kote'uhí pē ko tau talanoa ne'e faí; he kua motou fanongo tonu ki ai 'e mātou, pea kua motou 'ilo'i, ko 'eni mo'oni ia 'ia te Kalaisí, ko te Fakama'uli 'o māmaní.”
42 E diziam à mulher: Já não é pelo que disseste que nós cremos, porque nós mesmos o temos ouvido e sabemos que este é verdadeiramente o Cristo, o Salvador do mundo.
43 Pea kua 'osi te 'aho 'e ua, pea 'alu Ia mei ai, 'o fononga ki Kāleli.
43 E, dois dias depois, partiu dali e foi para a Galileia.
44 He ko Sīsū pē ne'e fakamo'oni, 'oku kailoa faka'apa'apa'ina he palōfita 'i tono fanua tonu 'o'oná.
44 Porque Jesus mesmo testificou que um profeta não tem honra na sua própria pátria.
45 Ko ia 'i Tana a'u leva ki Kālelí, ne'e tali lelei 'Ona 'e te kakai Kālelí, he kua notou mamata tonu ki te 'ū fu'u me'a ne'e fai 'e Ia 'i Selusalema 'i te kātoangá; he ne'e notou ō foki mo nātou ki te kātoangá.
45 Chegando, pois, à Galileia, os galileus o receberam, porque viram todas as coisas que fizera em Jerusalém no dia da festa; porque também eles tinham ido à festa.
46 Pea toe ha'u 'ia Sīsū ki Kena 'i Kālelí, 'ia te kolo ne'e liliu ai 'e Ia 'ia te vaí ke uainé. Pea ne'e 'i ai he 'aliki, ne'e puke tono fohá 'i Kāpaneume.
46 Segunda vez foi Jesus a Caná da Galileia, onde da água fizera vinho. E havia ali um oficial do rei, cujo filho estava enfermo em Cafarnaum.
47 Pea 'i te fanongo 'e te matāpule ko iá, kua ha'u 'ia Sīsū mei Siutea ki Kālelí, ne'e 'alu atu ia ki Ai, 'o kole ange ke me'a ifo mu'a 'o fakama'uli si'ana fohá, hē kua vave ta'aná mate.
47 Ouvindo este que Jesus vinha da Judeia para a Galileia, foi ter com ele e rogou-lhe que descesse e curasse o seu filho, porque já estava à morte.
48 Pea me'a ai 'e Sīsū kiā ia, “'Ē, kāpau 'e kailoa kotou mamata ki te 'ū faka'ilongá, mo te 'ū me'a fakaofó, 'e kailoa pē tui kōtou ia.”
48 Então, Jesus lhe disse: Se não virdes sinais e milagres, não crereis.
49 Pea lea ange te tangatá kiā Ia, “'Aliki, me'a mai mu'a, na'a pekia si'aku 'uhikí.”
49 Disse-lhe o oficial: Senhor, desce, antes que meu filho morra.
50 Pea folafola ange 'e Sīsū kiā ia, “'Alu koe ia; kua ma'uli to'oú foha.” Pea ne'e tui te matāpulé ki te Folafola kua fai ange 'e Sīsuú, pea 'alu ia.
50 Disse-lhe Jesus: Vai, o teu filho vive. E o homem creu na palavra que Jesus lhe disse e foi-se.
51 Pea 'i te lolotonga tana kei fononga atú, ne'e fakafetaulaki mai tana kau tamaio'alikí kiā ia, 'o notou iange, “Kua ma'uli tou fohá!”
51 E, descendo ele logo, saíram- lhe ao encontro os seus servos e lhe anunciaram, dizendo: O teu filho vive.
52 Pea fehu'i ange 'e ia kiā nātou ki te houa ne'e kamata sai aí. Pea notou iange, “Ne'e mahu'i atu te mofí meiā ia 'i te taha hoataá 'aneafi.”
52 Perguntou-lhes, pois, a que hora se achara melhor; e disseram-lhe: Ontem, às sete horas, a febre o deixou.
53 Pea 'ilo'i leva 'e te tamaí, tā ne'e 'i te houa pē ko iá, ne'e folafola ai 'e Sīsū kiā ia 'o pehē, “Kua ma'uli tou fohá.” Pea tui leva ia, mo tono fāmilí kātoa.
53 Entendeu, pois, o pai que era aquela hora a mesma em que Jesus lhe disse: O teu filho vive; e creu ele, e toda a sua casa.
54 Ko tono ua 'eni 'o te faka'ilonga mana ne'e fai 'e Sīsū, 'i Tana ha'u mei Siutea ki Kālelí.
54 Jesus fez este segundo milagre quando ia da Judeia para a Galileia.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?