Rute 3
MNA vs ACF
1 Aigule ta na, Naomi iso pa Rut ta kembei: “Lutuŋ moori, iŋgi ko aŋru kom tomooto sa bekena ni mataana pu ma mbot ambai.
1 E disse-lhe Noemi, sua sogra: Minha filha, não hei de buscar descanso, para que fiques bem?
2 Leŋ. Boas, ta nu niomŋan mbesooŋo moori kini kakamam uraata na, ni itiŋan undu tamen. Mbeŋ koozi ko ikam uraata isu lele ki bali tirkeŋana.
2 Ora, pois, não é Boaz, com cujas moças estiveste, de nossa parentela? Eis que esta noite padejará a cevada na eira.
3 Tana la ma we, mi kam ŋgere kuziiniŋana ma suulu u pa, mi zeebu pa mburu ambaiŋana. Tona la lele pakaana ta ni ikamam uraata pa na. Tamen la ma pet mataana karau pepe. Mbotmbot mi rre la pini. Beso ikam uraata makiŋ, mi ikan ma iwin ma imap,
3 Lava-te, pois, e unge-te, e veste os teus vestidos, e desce à eira; porém não te dês a conhecer ao homem, até que tenha acabado de comer e beber.
4 mi sombe ila ikeene, to la ma palaala kuliini ta ikoto i pa na, mi keene isu kumbuunu uunu. Mi isombe iso sua sa pu, na leŋ la kalŋaana mi to.”
4 E há de ser que, quando ele se deitar, notarás o lugar em que se deitar; então entrarás, e descobrir-lhe-ás os pés, e te deitarás, e ele te fará saber o que deves fazer.
5 Rut ipekel kwoono ma iso: “Ambai, nio ko aŋto kalŋom.”
5 E ela lhe disse: Tudo quanto me disseres, farei.
6 Tana Rut imaŋga, mi ila pa bali tirkeŋana muriini, mi ikam kembei ta rwoono mooribi iso pini na.
6 Então foi para a eira, e fez conforme a tudo quanto sua sogra lhe tinha ordenado.
7 Boas ikanan ma iwinin ma imap, mi leleene ambai kat. Mi ila ma ikeene su bali ndouŋana uunu. Mi Rut iwwa riŋa ma ila, mi ipalaala kuliini ta Boas ikoto i pa na kwopiriini, mi ikeene su kumbuunu uunu.
7 Havendo, pois, Boaz comido e bebido, e estando já o seu coração alegre, veio deitar-se ao pé de um monte de grãos; então veio ela de mansinho, e lhe descobriu os pés, e se deitou.
8 Indeeŋe mbeŋ lukutuunu na, Boas ipol ma imaŋga na, ire moori ta ikenne su kumbuunu uunu i. Tabe imorsop, mi imaŋga mi iwi i:
8 E sucedeu que, pela meia-noite, o homem estremeceu, e se voltou; e eis que uma mulher jazia a seus pés.
9 “Nu asiŋ?” Rut ipekel kwoono ma iso: “Biibi, iŋgi nio Rut tau, mbesooŋo ku. Ituru undu tamen tau. Tana nu lem uraata be uulu yo mi motom pio. Kam kawaala ku mi koto yo pa.”
9 E disse ele: Quem és tu? E ela disse: Sou Rute, tua serva; estende pois tua capa sobre a tua serva, porque tu és o remidor.
10 Boas iso: “Lutuŋ moori, Yooba ko ikampe u. Mbulu ta buri kam pio i, ina mbulu ŋonoono ki toŋmatiziŋ. Ilip pa mbulu ambaiŋana ta kamam pa rwom mooribi na. Zin naŋgaŋ kaibiim tau mbio uunu i, som zin ta sorrokŋan i, na nu kamam pizin som.
10 E disse ele: Bendita sejas tu do Senhor, minha filha; melhor fizeste esta tua última benevolência do que a primeira, pois após nenhum dos jovens foste, quer pobre quer rico.
11 Lutuŋ moori, kam ŋgar boozo mi lelem ipata pepe. Pa koroŋ boozomen ta wi yo pa na, nio ko aŋkam. Wal ta boozomen ki kar ti tiute: Nu moori ambaiŋom kat.
11 Agora, pois, minha filha, não temas; tudo quanto disseste te farei, pois toda a cidade do meu povo sabe que és mulher virtuosa.
12 Iti undu tamen, ina ŋonoono. Tana nio leŋ uraata be aŋuulu u mi motoŋ pu. Tamen nio uŋ na, imbot molo ri. Mi tomtom toro imbotmbot. Ni uunu na, igarau kat yom.
12 Porém agora é verdade que eu sou remidor, mas ainda outro remidor há mais chegado do que eu.
13 Tana keene muŋgu ma berek to, aŋla mi aŋleŋpe tomtom tana ŋgar kini. Sombe leleene be ito mbulu ki toŋmatiziŋ mi iuulu u, inako kena. Mi sombe mburaana som, na nio aŋbuk sua mbolŋana pu pa Yooba ta Merere mata yaryaaraŋana i mataana ta kembei: Nio ituŋ ko aŋuulu u mi motoŋ pu. Tana keene su ti ma berek, to la.”
13 Fica-te aqui esta noite, e será que, pela manhã, se ele te redimir, bem está, que te redima; porém, se não quiser te redimir, vive o Senhor, que eu te redimirei. Deita-te aqui até amanhã.
14 Tana Rut ikeene isu Boas kumbuunu uunu ma irao lele imarmar. To Boas iso pini ma iso: “Re. Kokena tomtom tiute kembei nu mar lele taiŋgi.”
14 Ficou-se, pois, deitada a seus pés até pela manhã, e levantou-se antes que pudesse um conhecer o outro, porquanto ele disse: Não se saiba que alguma mulher veio à eira.
15 Mi iseeŋge sua kini ma iso: “Kam mburu ku kor kana ma war su toono.” Rut ikam su, to Boas iliŋ bali ŋonoono ise. Bali tana pataŋana kini irao kembei bek rais biibi ta. Mi Boas iwit mi iur sala Rut uteene, to ni ikam mi imiili ma ila pa kar.
15 Disse mais: Dá-me a capa que tens sobre ti, e segura-a. E ela a segurou; e ele mediu seis medidas de cevada, e lhas pôs em cima; então foi para a cidade.
16 Rut ipet ki rwoono mooribi, mi ni iwi i: “Lutuŋ moori, parei? Mbot ambai, som som?” To Rut iso i pa mbulu boozomen ta Boas ikam pini na.
16 E foi à sua sogra, que lhe disse: Como foi, minha filha? E ela lhe contou tudo quanto aquele homem lhe fizera.
17 Mi iseeŋge sua kini ma iso: “Boas iso pio ta kembei: Irao nomoŋ men mi aŋmiili ma aŋmar ku na som. Tana ikam kanda bali tiŋgi.”
17 Disse mais: Estas seis medidas de cevada me deu, porque me disse: Não vás vazia à tua sogra.
18 To Naomi iso pini ta kembei: Lutuŋ moori, mbotmbot mi naama ten. Koozi Boas ko keteene su som ma irao iurpe sua taiŋgi ma ambai.”
18 Então disse ela: Espera, minha filha, até que saibas como irá o caso, porque aquele homem não descansará até que conclua hoje este negócio.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?