Marcos 2
MNA vs ARIB
1 Yesu imbotmbot su lele tina ma aigule pakan ilae, to imiili ma ila mini pa kar Kapenaum. Mi zin wal tileŋ uruunu kembei ni imiili ma imar imbotmbot ruumu kini,
1 Alguns dias depois entrou Jesus outra vez em Cafarnaum, e soube-se que ele estava em casa.
2 to tomtom boozomen timokor lela ruumu kini ma bok ma bok kat. Zin iwal biibi mete. Tabe tipakaala kataama ma zalan som. Yesu ikamam sua ki Anutu pizin,
2 Ajuntaram-se, pois, muitos, a ponta de não caberem nem mesmo diante da porta; e ele lhes anunciava a palavra.
3 — ausente —
3 Nisso vieram alguns a trazer-lhe um paralítico, carregado por quatro;
4 — ausente —
4 e não podendo aproximar-se dele, por causa da multidão, descobriram o telhado onde estava e, fazendo uma abertura, baixaram o leito em que jazia o paralítico.
5 Yesu ire wal tina urlaŋana kizin imbol kat. Tana iso pa tomtom narapeŋana tina ta kembei: “Tiziŋ, sanaana ku ta aŋreege kek.”
5 E Jesus, vendo-lhes a fé, disse ao paralítico: Filho, perdoados são os teus pecados.
6 Zin ŋgarŋan ki tutu pakan ta timbotmbot tana, tileŋ Yesu sua kini, to lelen iur pini ta kembei:
6 Ora, estavam ali sentados alguns dos escribas, que arrazoavam em seus corações, dizendo:
7 “Ai, to ti iso sua kembeia paso? Iŋga sa ipasaana sua pa Anutu na! Tomtom sa irao be ireege sanaana na som. Anutu itutamen ta irao.”
7 Por que fala assim este homem? Ele blasfema. Quem pode perdoar pecados senão um só, que é Deus?
8 Mi Yesu, ni iute ŋgar kizin kek. Tana isu mi iso pizin. Iso:
8 Mas Jesus logo percebeu em seu espírito que eles assim arrazoavam dentro de si, e perguntou-lhes: Por que arrazoais desse modo em vossos corações?
9 — ausente —
9 Qual é mais fácil? dizer ao paralítico: Perdoados são os teus pecados; ou dizer: Levanta-te, toma o teu leito, e anda?
10 — ausente —
10 Ora, para que saibais que o Filho do homem tem sobre a terra autoridade para perdoar pecados { disse ao paralítico },
11 “Nio aŋso pu: Maŋga, lek mi ku, mi la pa ruumu ku.”
11 a ti te digo, levanta-te, toma o teu leito, e vai para tua casa.
12 To wal ta boozomen tikor matan pa narapeŋana tina, mi ni imaŋga ma ilek mi kini, mi ila lene. Mi zin iwal ta tire mos tina na, timurur pa Anutu mburaana mi tikam ŋgar boozo pa. Mi tipakur Anutu ma tiso: “Wai, ta muŋgu mi imar na, tere mbulu sa ta kembei pasa zen.”
12 Então ele se levantou e, tomando logo o leito, saiu à vista de todos; de modo que todos pasmavam e glorificavam a Deus, dizendo: Nunca vimos coisa semelhante.
13 To Yesu izem kar tina, mi ipiyaala mini pa tai Galilea ka peende. Mi iwal biibi ta tito i mi ziŋan tiwwa ma tila.
13 Outra vez saiu Jesus para a beira do mar; e toda a multidão ia ter com ele, e ele os ensinava.
14 Iwwa ma ila, mi ire Alpeus lutuunu Lebi, ni tomtom ta iyyo takesŋana i, imbutultul su uraata kini muriini mi ikamam uraata. Yesu ire i, to iso pini. Iso: “Mar to yo.” Tana Lebi imaŋga, mi ito i ma ziŋan tila.
14 Quando ia passando, viu a Levi, filho de Alfeu, sentado na coletoria, e disse-lhe: Segue-me. E ele, levantando-se, o seguiu.
15 Kaimer to Lebi iso pa Yesu ziŋan naŋgaŋ kini be tila tikan kini isu ruumu kini. Mi wal pakan ta tiyyo takesŋan i mi wal sananŋan pakan, ta timar mi ziŋan tikanan kini ma timbotmbot. Pa wal ta kembei na, boozomen ta titoto Yesu.
15 Ora, estando Jesus à mesa em casa de Levi, estavam também ali reclinados com ele e seus discípulos muitos publicanos e pecadores; pois eram em grande número e o seguiam.
16 Zin tutu kan pakan ta len ŋgar biibi pa tutu na, tire Yesu ziŋan zin wal ta tiyyo takesŋan i mi wal sananŋan tina tikanan kini ma timbotmbot, to timaŋga na tiso pizin naŋgaŋ kini. Tiso: “Wai, parei ta biibi tiom ziŋan zin wal sananŋan tina tikanan kini la mbata?”
16 Vendo os escribas dos fariseus que comia com os publicanos e pecadores, perguntavam aos discípulos: Por que é que ele como com os publicanos e pecadores?
17 Yesu talŋaana ikam la pa sua tana, to iso pizin ma iso: “Parei, tomtom ta iurpewe zin meteŋan i, ko ila pizin wal ta nin ambaimbaiŋan? Som. Ni ilala be iuulu zin wal meteŋan. Mi nio ta kembena. Aŋmar be aŋboobo wal ndeeŋeŋan na som. Nio aŋmar pizin wal sananŋan.”
17 Jesus, porém, ouvindo isso, disse-lhes: Não necessitam de médico os sãos, mas sim os enfermos; eu não vim chamar justos, mas pecadores.
18 Yoan ta ikamam yok pizin tomtom na, naŋgaŋ kini ziŋan naŋgaŋ kizin tutu kan tiŋgalseksek zitun pa kini kanŋana, bekena matan iŋgal kat Anutu. Tana aigule ta na, wal pakan tila ki Yesu mi tiwi i ta kembei. Tiso: “Naŋgaŋ ki Yoan ziŋan naŋgaŋ kizin tutu kan, zin tiŋgalseksek zitun pa kini kanŋana bekena matan iŋgal kat Anutu. Mi uunu parei ta naŋgaŋ ku tina titoto mbulu tana som?”
18 Ora, os discípulos de João e os fariseus estavam jejuando; e foram perguntar-lhe: Por que jejuam os discípulos de João e os dos fariseus, mas os teus discípulos não jejuam?
19 Yesu ipekel kwon ma iso: “Sombe tikam kini biibi pa ula popoŋana sa, inako parei pa wal ta timar pa kini kanŋana na? Ko lelen ipata mi tikan kini som? Som. Ko tikan. Pa tomooto ta iwoolo popoŋana na, ni imbotmbot raama zin, tana lelen ambai.
19 Respondeu-lhes Jesus: Podem, porventura, jejuar os convidados às núpcias, enquanto está com eles o noivo? Enquanto têm consigo o noivo não podem jejuar;
20 Mi kaimer, ma sombe wal sa timar mi tikam tomtom ula kana tina ma izem zin, tona toroono bizin ko lelen ipata pini, mi tiŋgalsek zitun pa kini kanŋana.”
20 dias virão, porém, em que lhes será tirado o noivo; nesses dias, sim hão de jejuar.
21 Yesu iseeŋge sua kini mini ma iso: “Kawaala muŋguŋana ta imaraaza kek na, ko tesesekaala pa kawaala suruunu ta popoŋana i? Ina som. Kokena kawaala popoŋana suruunu iselul ma iwe musaari, to kawaala muŋguŋana tana imaraaza ma biibi kat.
21 Ninguém cose remendo de pano novo em vestido velho; do contrário o remendo novo tira parte do velho, e torna-se maior a rotura.
22 Mi yok baen ta kembena. Ko tiliŋ popoŋana isula baen putuunu muŋguŋana? Inako som tomini. Kokena baen popoŋana iti putuunu muŋguŋana, to imapaala mi baen borok su lene. Som. Baen popoŋana bela isula putuunu popoŋana.”
22 E ninguém deita vinho novo em odres velhos; do contrário, o vinho novo romperá os odres, e perder-se-á o vinho e também os odres; mas deita-se vinho novo em odres novos.
23 Indeeŋe aigule potomŋana ta kizin Yuda tabe keten su pa i na, Yesu ziŋan naŋgaŋ kini tiwwa pa zaala ta ila pa wit lene. Mi naŋgaŋ kini tiwwa ma tila, mi tikewe ŋonon pakan.
23 E sucedeu passar ele num dia de sábado pelas searas; e os seus discípulos, caminhando, começaram a colher espigas.
24 Mi tutu kan pakan tire zin, to timaŋga mi tiso pa Yesu ta kembei. Tiso: “Ai re! Iŋgi sa aigule potomŋana tabe ketende su pa i. Naŋgaŋ ku tina tikewe wit ŋonon paso? Pa mbulu ta kembei na, tutu iŋgalsek pa.”
24 E os fariseus lhe perguntaram: Olha, por que estão fazendo no sábado o que não é lícito?
25 — ausente —
25 Respondeu-lhes ele: Acaso nunca lestes o que fez Davi quando se viu em necessidade e teve fome, ele e seus companheiros?
26 — ausente —
26 Como entrou na casa de Deus, no tempo do sumo sacerdote Abiatar, e comeu dos pães da proposição, dos quais não era lícito comer senão aos sacerdotes, e deu também aos companheiros?
27 To Yesu iposop sua kini mi iso: “Aigule potomŋana tabe ketende isu pa i, ina Anutu iur be iwe pataŋana pizin tomtom som. Ina, ni iur bekena iuulu zin.
27 E prosseguiu: O sábado foi feito por causa do homem, e não o homem por causa do sábado.
28 Tana aigule potomŋana tabe ketende isu pa i, Tomtom Lutuunu ta imborro.”
28 Pelo que o Filho do homem até do sábado é Senhor.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?