Romanos 4
MEE vs ARIB
1 Na ita ka la rolenge pangamologa a taru e te sisiukita ae Abaram? Ba i ke kalipa ka taru?
1 Que diremos, pois, ter alcançado Abraão, nosso pai segundo a carne?
2 Taroma Nutu te patoe Abaram ka agau e tupu kurumea kumangnganame, na i te mulia ka i muni kumangngana. Ava i nga manenasa mulianga nge Nutu raguna.
2 Porque, se Abraão foi justificado pelas obras, tem de que se gloriar, mas não diante de Deus.
3 Ta pangamologa ae Nutu kanna ke role roma, “Abaram ka lonapatokona te Nutu, nae Nutu ke patoe ka agau a baingana tupu.”
3 Pois, que diz a Escritura? Creu Abraão a Deus, e isso lhe foi imputado como justiça.
4 Na ka ina agau nge kumkuma ba ngeke kolkolia, na kumangngana laeala kunna ka sana i a tunga. Ke sa. Ka i a alanga ore nga kumangngana mana.
4 Ora, ao que trabalha não se lhe conta a recompensa como dádiva, mas sim como dívida;
5 Ava nga agau ore sane kumkuma ava lonapatokona te Nutu e patpatoe reke sosoali ka reke tupu, Nutu nge tungumane patongana ka agau ka agau e tupu ta agau laeala kurumea lopatokona ae i.
5 porém ao que não trabalha, mas crê naquele que justifica o ímpio, a sua fé lhe é contada como justiça;
6 Bae Revit ke bai ka rolengana minmina mana bole ine role ta loserengngana orae agau e sane kumkuma avae Nutu patoe ka agau a baingana tupu kurumea lopatokona ae i. Ke role minmina ine paꞌe pangamologa nga Lau Ae Nutu Kanna ore role roma:
6 assim também Davi declara bem-aventurado o homem a quem Deus atribui a justiça sem as obras, dizendo:
7 “Ragau rae Nutu osurure baingarea re nga longasa ta bangapaga rae Nutu kanna,
7 Bem-aventurados aqueles cujas iniqüidades são perdoadas, e cujos pecados são cobertos.
8 Ba agau a Nutu sane la patonge baingana reke sosoali ngarume nga lonasereng raumana.”
8 Bem-aventurado o homem a quem o Senhor não imputará o pecado.
9 Na iau ae Pol nga ballaga roma, loserengngana laeala a Revit rorole te ka orae reke rave totongtaliu mana, o ka orae re sane ke rave totongtaliu bole? Ka orae re sane ke rave totongtaliu bole ta ita amaka rorole roma, “Abaram ka lonapatokona te Nutu, nae Nutu ke patoe ka agau e tupu.”
9 Vem, pois, esta bem-aventurança sobre a circuncisão somente, ou também sobre a incircuncisão? Porque dizemos: A Abraão foi imputada a fé como justiça.
10 Avae Nutu ke patoe ka agau e tupu nga pia? Ke patoe minmina ngarume nga totongtaliungana o pala ta i ravunge totongtaliu? I ke sane patoe ka agau e tupu ine rave totongtaliu tapu. Ke sa. Nutu ke patoe Abaram ka agau e tupu pala ta i ravunge totongtaliu.
10 Como, pois, lhe foi imputada? Estando na circuncisão, ou na incircuncisão? Não na circuncisão, mas sim na incircuncisão.
11 Ba i ke rave killa e nga totongtaliu ore pakosining kae Nutu patongana kia ka agau e tupu kurumea lopatokona ae i ine sane rave totongtaliu tale. Minmina na ragau ra loreapatokona te Nutu ave sane ke rave totongtaliu ka tamarea nge Abaram, ta bainae Nutu nge pato rea ka reke tupu kurumea lopatokona ae ri.
11 E recebeu o sinal da circuncisão, selo da justiça da fé que teve quando ainda não era circuncidado, para que fosse pai de todos os que crêem, estando eles na incircuncisão, a fim de que a justiça lhes seja imputada,
12 Ba ragau reke rave totongtaliu ka tamarea nge Abaram bole. Avae Abaram ka sana i a reke rave totongtaliu mana tamarea, ava reke rave totongtaliu beke tatao nga lopatokona laeala ora sisiukita ae Abaram lonapatokone ine sane rave totongtaliu tale.
12 bem como fosse pai dos circuncisos, dos que não somente são da circuncisão, mas também andam nas pisadas daquela fé que teve nosso pai Abraão, antes de ser circuncidado.
13 Ka inae Nutu patokala te Abaram kala nga sivuna memena ta ri ngeke rave orume nga mogalo laekia e ngape ngarume, nae Nutu patongkalangana laeala ke sane lele kurumea loangakurume ngareangana ka bangapaga rae Moses kanna. Ke sa. Ke lele kurumea Nutu patongana ka ragau ka baingareame ke tupu kurumea lopatokona ae ri.
13 Porque não foi pela lei que veio a Abraão, ou à sua descendência, a promessa de que havia de ser herdeiro do mundo, mas pela justiça da fé.
14 Ta ngaroma ragau ngeke rave oru rae Nutu patokala tao kurumea loangakurume ngareangana ka bangapaga rae Moses kanna, na lopatokona sana nga puna ba patongkala rae Nutu nga ri ra mosmosime mana.
14 Pois, se os que são da lei são herdeiros, logo a fé é vã e a promessa é anulada.
15 Iau ka role minmina ta bangapaga rae Moses kanna keke papote Nutu iukiangana ka ragau longasa ngareanganame. Ba taroma bangapagamesa, na agau sane te longosasa.
15 Porque a lei opera a ira; mas onde não há lei também não há transgressão.
16 Minmina na ragau ravungarea ka oru ra patongkala laeala ae Nutu patokala tao ke lolakurumea lopatokona, ta baina patongkala laeala nge momogingging ta Nutu tungnge ma tunga te Abaram sivuna memename kinung. Ba sane nge loa te Abaram sivuna memena ra bangapagame ke kelapatantali te ri mana. Ke sa. Nge loa bole te Abaram sivuna memena ra lopatokona ae ri a tongana kena ma lopatokona ae Abaram. Ka i a ita kinung sisiukita.
16 Porquanto procede da fé o ser herdeiro, para que seja segundo a graça, a fim de que a promessa seja firme a toda a descendência, não somente à que é da lei, mas também à que é da fé que teve Abraão, o qual é pai de todos nós.
17 Ba ollaeala ke loakurumea Nutu pangamologangana te Abaram eke paꞌe nga Lau Ae Nutu Kanna ine role roma: “Iau ka puli one ta one a ragau re nga galiau papatu tamarea.” Nga Nutu ae Abaram lonapatokona te raguna Abaram ka i a tamara. Ka i ae Nutu e tungtunge mauling ta reke mate be patpatoe oru re sane ke mommo ma ri ra onreke momo tapu.
17 {como está escrito: Por pai de muitas nações te constituí} perante aquele no qual creu, a saber, Deus, que vivifica os mortos, e chama as coisas que não são, como se já fossem.
18 Na nga ragau kelangareangana ka orume keke roma, Nutu lonapoge oru ra i patokala tao te Abaram tapu. Avae Abaram ka lonapatokona ine momalla ta Nutu kumangng kurumea patokalangana te i. Minmina na i ke lele i a galiau papatu tamarea. Ba ollaeala ke loakurumea Nutu pangamologangana te Abaram roma, “Sisivung memena keke la papatung.”
18 O qual, em esperança, creu contra a esperança, para que se tornasse pai de muitas nações, conforme o que lhe fora dito: Assim será a tua descendência;
19 Bae Abaram lopatokona ae i ke sane magogo ine kele i muni mirana pangapisigingana ma i e mate tapu kurumea, i ka nena ka pesingmatana ka ri base ma 100. Ba malle nga goe kenongana nga napengana ae Sera siana ke gilo bole.
19 e sem se enfraquecer na fé, considerou o seu próprio corpo já amortecido {pois tinha quase cem anos}, e o amortecimento do ventre de Sara;
20 Avae Abaram ka sana lonakalasasa kae Nutu patongkalangana te i. Ke sa. I ke umma ta leleng gingging nga lopatokona ae i ba ke kinpataetaea Nutu giana
20 contudo, à vista da promessa de Deus, não vacilou por incredulidade, antes foi fortalecido na fé, dando glória a Deus,
21 kurumea, i ka lonamatana tapu roma, Nutu ka kana ka gingginga ta i kumangng ka oru ra i patokala tao te i.
21 e estando certíssimo de que o que Deus tinha prometido, também era poderoso para o fazer.
22 Minmina nae Nutu ke patoe ka “agau a baingana tupu.”
22 Pelo que também isso lhe foi imputado como justiça.
23 Ava ri ke sane ke paꞌe pangamologa nginngina onreke role roma, “Nutu ke patoe ka agau a baingana tupu” ta ri rolenge pangamologa e te Abaram mana. Ke sa.
23 Ora, não é só por causa dele que está escrito que lhe foi imputado;
24 Panga laeala ka orae ita bole ra ragau rae Nutu la patongo ita ka ragau ra baingareame ke tupu kurumea lopatokona ae ita te Nutu e pasigipage Iesus A Avolaukita nga mateng.
24 mas também por causa de nós a quem há de ser imputado, a nós os que cremos naquele que dos mortos ressuscitou a Jesus nosso Senhor;
25 Keke tunge ta i mateng, ta bainae Nutu nge osurure baingara reke sosoali. Bae Nutu ke pasigipage nga mateng ta baina ita ngaka lele tupu nga raguna.
25 o qual foi entregue por causa das nossas transgressões, e ressuscitado para a nossa justificação.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?