Apocalipse 10

San Jerónimo Tecóatl Mazatec NT (MAA_SJV) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Ìjngoò àkja̱le̱ kìjtseè‑ìsa xi tjín‑la̱ nga'ñó xi tínchrobájen‑ne ngajmiì nga ifi tsátijno; jè sko̱ kijnasòn jngoò i̱jñe̱; i̱sén‑la̱ k'oa̱á kji koni ts'oí; jñà ndso̱ko̱ k'oa̱á s'ín tsejèn koni tsà ni'ín xi ncha kixi̱ nga títì.
1 E vi outro anjo forte que descia do céu, vestido de uma nuvem; por cima da sua cabeça estava o arco-íris; o seu rosto era como o sol, e os seus pés como colunas de fogo,
2 Kjinaya tsja jngoò xo̱jo̱n xi jtobá kji xi jye kitjájnda̱ya. Jè ndso̱ko̱ kixi̱ tsasíjnajiìn ya̱ ndáchikon ko̱ jè ndso̱ko̱ ngaskón tsasíjnasòn nangui.
2 e tinha na mão um livrinho aberto. Pôs o seu pé direito sobre o mar, e o esquerdo sobre a terra,
3 K'oa̱á s'ín 'ñó kiìchja̱ koni tsò xa k'e̱ nga kjindáya; k'e̱ nga jye kiìchja̱, itoò ch'o̱n kina'yà jta̱‑la̱ nga ti̱koa̱ kiìchja̱.
3 e clamou com grande voz, assim como ruge o leão; e quando clamou, os sete trovões fizeram soar as suas vozes.
4 K'e̱ nga jye jane ch'o̱n xi itoò kits'iìn, 'a̱n tìjna̱ndaà‑ná nga mejèn‑na skiìjno jngoaà xo̱jo̱n, ta̱nga ki'nchrè jngoò‑la̱ jta̱ xi ngajmiì inchrobà‑ne xi kitsò‑na: ―Jñà 'én xi kàchja̱ ch'o̱n xi itoò kats'iìn, 'maá ti̱kíjni; kì xo̱jo̱ón bìt'iì.
4 Quando os sete trovões acabaram de soar eu já ia escrever, mas ouvi uma voz do céu, que dizia: Sela o que os sete trovões falaram, e não o escrevas.
5 Jè àkja̱le̱ xi 'a̱n kìjtseè nga ya̱ síjnajiìn jngoò ndso̱ko̱ ndáchikon ko̱ xi ìjngoò ndso̱ko̱ ya̱ síjnasòn nangui, kiskímiì'nga tsja kixi̱ ján ngajmiì,
5 O anjo que vi em pé sobre o mar e sobre a terra levantou a mão direita ao céu,
6 kitsjaà 'én‑la̱ i̱t'aà ts'e̱ Nainá xi tíjnakon ni̱ta̱ mé na̱chrjein‑ne, jè xi tsibíndaà ngajmiì, nangui ko̱ ndáchikon, ngats'iì tsojmì xi ya̱ tjín, kitsò: ―Mì ti̱ kiì s'e̱ ìsa̱‑ne na̱chrjein.
6 e jurou por aquele que vive pelos séculos dos séculos, o qual criou o céu e o que nele há, e a terra e o que nela há, e o mar e o que nele há, que não haveria mais demora,
7 K'e̱ nga ki̱chóya na̱chrjein‑la̱ nga koi̱ìts'ia̱ jè àkja̱le̱ xi ma‑ne itoò nga si̱ìkjindáya chrjo‑la̱, jè kjoa̱'ma‑la̱ Nainá ki̱tasòn‑né koni s'ín kitsò jñà xi̱ta̱ chi̱'nda‑la̱ xi kiìchja̱ ngajo‑la̱.
7 mas que nos dias da voz do sétimo anjo, quando este estivesse para tocar a trombeta, se cumpriria o mistério de Deus, como anunciou aos seus servos, os profetas.
8 Jè jta̱ xi ki'nchrè ítjòn‑la̱ xi ngajmiì inchrobà‑ne, ìjngoò k'a kiìchja̱‑na kitsò: ―T'in, chjoí jè xo̱jo̱n xi jtobá kji xi jye kitjájnda̱ya nga kjinaya tsja jè àkja̱le̱ xi síjnakixi̱ i̱sòn ndáchikon ko̱ i̱sòn nangui.
8 A voz que eu do céu tinha ouvido tornou a falar comigo, e disse: Vai, e toma o livro que está aberto na mão do anjo que se acha em pé sobre o mar e sobre a terra.
9 Kiìkoa̱an jè àkja̱le̱, kixan‑la̱: ―Tjiì‑ná jè xo̱jo̱n jtobá xi kjinaya ndsei̱i. Kitsò‑na: ―Chjoí, i̱kjoàn chi̱ni̱i; ján i̱ya i̱ndso̱'boì ko̱tsjaya‑né, ta̱nga ya̱ i̱'a ndso̱boi, ixiì ko̱ma‑lè koni tsà tsjén.
9 E fui ter com o anjo e lhe pedi que me desse o livrinho. Disse-me ele: Toma-o, e come-o; ele fará amargo o teu ventre, mas na tua boca será doce como mel.
10 Kiskoé jè xo̱jo̱n xi kjiya tsja jè àkja̱le̱. K'e̱ nga kiskíne̱e, kisìhixiì'á ndso̱ba koni tsà tsjén; ta̱nga ján i̱ya i̱ndso̱'bà kjòtsja‑né.
10 Tomei o livrinho da mão do anjo, e o comi; e na minha boca era doce como mel; mas depois que o comi, o meu ventre ficou amargo.
11 Ki'mì‑na: ―Mochjeén‑né nga ìjngoò k'a ki̱nókjoa̱ya ngajo‑la̱ Nainá mé kjoa̱ xi ko̱mat'in jñà xi̱ta̱ xi kjìn na̱xa̱ndá nchrobá‑ne ko̱ xi kjìn nangui chja̱‑ne ko̱ xi kjìn sko̱ya 'én chja̱, ko̱ mé kjoa̱ xi ko̱mat'in xi̱ta̱xá ítjòn xi tjín i̱sò'nde.
11 Então me disseram: Importa que profetizes outra vez a muitos povos, e nações, e línguas, e reis.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.