Rute 2

IOU vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Betlehem kome uken Naomi äpi kumbuko unitäŋo nägät moräk kubä wäpi Boas unitä itkuk. Boas uwä Elimelektä äbotken nanik, äma ekäni kubä, tuŋum äma.
1 Ora, tinha Noêmi um parente de seu marido, homem poderoso e rico, da família de Elimeleque; e ele se chamava Boaz.
2 Täŋpäkaŋ kepma kubä Ruttä äbeki Naomi ŋode iwetkuk; Nadäŋ namiŋiri äma kubätä piäken kuŋkaŋ piä äma wit madäŋtäŋ kuŋirä ätu jop mäŋpani u kaŋ yäpa yäk. Äma kubätä nadäŋ namänä unitä piäken api täŋpet yäk. Ruttä ude iweränä Naomitä iwetkuk; Äbekna, yäyan ude tä yäk.
2 Rute, a moabita, disse a Noêmi: Deixa-me ir ao campo a apanhar espigas atrás daquele a cujos olhos eu achar graça. E ela lhe respondeu: Vai, minha filha.
3 Ude yäwänä eruk Rut piä kubäken kuŋpäŋ piä ämatä wit madäŋtäŋ kuŋirä mäŋpani u yäpmäŋtäŋ yäwatkuk. Piä ude täŋkuko uwä Boas, Elimelek täŋo nägät moräk kubä unitä piäken täŋkuk.
3 Foi, pois, e chegando ao campo respigava após os segadores; e caiu-lhe em sorte uma parte do campo de Boaz, que era da família de Elimeleque.
4 Piä täŋ irirän Boas Betlehem yotpärare peŋpeŋ piäniken äbäŋpäŋ piä ämaniye yabäŋpäŋ ŋode yäwetkuk; Yawetä inkät iton. Ude yäwänä kowata ŋode iwetkuŋ; Yawetä kon täŋ gamiton yäk.
4 E eis que Boaz veio de Belém, e disse aos segadores: O Senhor seja convosco. Responderam-lhe eles: O Senhor te abençoe.
5 Täŋpäŋ Boastä piä äma täŋo intäjukun äma ŋode iwet yabäŋkuk; Webe gubaŋi u netätä äbotken nanik?
5 Depois perguntou Boaz ao moço que estava posto sobre os segadores: De quem é esta moça?
6 Yäwänä iwetkuk; U kome kubäken nanik, äbeki Naomikät Moap komeken naniktä äbumän yäk.
6 Respondeu-lhe o moço: Esta é a moça moabita que voltou com Noêmi do país de Moabe.
7 Webe unitä ŋode näwerak; Nadäŋ namiŋiri piä ämakaye yäwarän täŋpäŋ wit pewä mäŋpani kaŋ yäpa yäŋ näwerak. Ude näweränpäŋ täga yäwapäŋ piä tamimaŋ yäput peŋpäŋ täŋ yäpmäŋ äbäko apiŋogän itpäŋ-nadäk täyak u yäk.
7 Disse-me ela: Deixa-me colher e ajuntar espigas por entre os molhos após os segadores: Assim ela veio, e está aqui desde pela manhã até agora, sem descansar nem sequer um pouco.
8 Ude iweränkaŋ Boastä päŋku Rut iwetkuk; Äpetna, man kubä gäwera nadä yäk. Äma kubätä piäken wit yäpmäkta kwentawä. Näkä piäken ŋogän webe kwayak ŋokät kaŋ täk täŋput.
8 Então disse Boaz a Rute: Escuta filha minha; não vás colher em outro campo, nem tampouco passes daqui, mas ajunta-te às minhas moças.
9 Webe u wit madäŋirä yabäŋkaŋ ugän yäwarän täk täyi. Nadätan? Näk piä ämanaye gäk waki nämo täŋ gamineŋta yäjiwät man uku yäwerat. Täŋpäŋ umeta gewäwä ume käbotken gwetpäŋ peŋo u täga api näŋpen yäk.
9 Os teus olhos estarão atentos no campo que segarem, e irás após elas; não dei eu ordem aos moços, que não te molestem? Quando tiveres sede, vai aos vasos, e bebe do que os moços tiverem tirado.
10 Boastä ude iweränä Ruttä Boas dubiniken iŋami kome terak yäpän äpmoŋpäpäŋ iwetkuk; Näk kome kubäken nanikpäŋ mebäri imata nadäŋ namiŋpäŋ oraŋ namitan?
10 Então ela, inclinando-se e prostrando-se com o rosto em terra, perguntou-lhe: Por que achei eu graça aos teus olhos, para que faças caso de mim, sendo eu estrangeira?
11 Ude iweränä Boastä ŋode iwetkuk; Äpkatä kumäŋirän äbekka Naomita täŋkentäk mebäri mebäri täŋ imiŋkuno unitäŋo manbiŋam yäŋirä kudup nadäŋkut. Gäk kome kujatka ba meŋkaye nankaye yepmaŋpeŋ äbot kudupi gänaŋ itta äbuno u nadäŋ gamitat.
11 Ao que lhe respondeu Boaz: Bem se me contou tudo quanto tens feito para com tua sogra depois da morte de teu marido; como deixaste a teu pai e a tua mãe, e a terra onde nasceste, e vieste para um povo que dantes não conhecias.
12 Unita Yawe, Isrel täŋo Anututä watä it gamekta dubiniken äbuno unitä imaka täga täŋkuno unita gwäki tägagämän kubä gamiton.
12 O Senhor recompense o que fizeste, e te seja concedido pleno galardão da parte do Senhor Deus de Israel, sob cujas asas te vieste abrigar.
13 Ude yäwänä Ruttä ŋode iwetkuk; O intäjukun ämana, näk piä watä webekayetä itkaŋ ude nämo itat upäŋkaŋ oraŋ namiŋpäŋ man kwini näweriri bänepna pidäm täyak yäk.
13 E disse ela: Ache eu graça aos teus olhos, senhor meu, pois me consolaste, e falaste bondosamente a tua serva, não sendo eu nem mesmo como uma das tuas criadas.
14 Täŋpäkaŋ ketem naknak kadäniken Boastä Rut ŋode iwetgän täŋkuk; Äbä käräga kubä yäpmäŋpäŋ wain ume gänaŋ yäputpäŋ naŋ. Ude iweränä Ruttä wit madäwani ämawebekät bok maŋitkuŋ. Maŋit irirän Boastä wit mujipi ijiŋkuko u imän naŋpäŋ koki täŋpäpäŋ moräki pewän itkuŋ.
14 Também à hora de comer, disse-lhe Boaz: Achega-te, come do pão e molha o teu bocado no vinagre. E, sentando-se ela ao lado dos segadores, ele lhe ofereceu grão tostado, e ela comeu e ficou satisfeita, e ainda lhe sobejou.
15 — ausente —
15 Quando ela se levantou para respigar, Boaz deu ordem aos seus moços, dizendo: Até entre os molhos deixai-a respirar, e não a censureis.
16 — ausente —
16 Também, tirai dos molhos algumas espigas e deixai-as ficar, para que as colha, e não a repreendais.
17 Täŋpäkaŋ Rut piä täŋ yäpmäŋ kuŋtäyon edap dapuri äpmoŋkuk. Ude täŋpäŋ wit kujari yäpuko u däpmäŋ-pewä bureni täreŋirä taŋi, 10 kilos ude ahäŋkuk.
17 Assim ela respigou naquele campo até a tarde; e debulhou o que havia apanhado e foi quase uma efa de cevada.
18 Ude täŋpäŋ yäpmäŋ päŋku wit bureni yäpuko ukät ketem naŋkaŋ moräki peŋkuko u äbeki Naomi iwoŋäreŋkuk.
18 Então, carregando com a cevada, veio à cidade; e viu sua sogra o que ela havia apanhado. Também Rute tirou e deu-lhe o que lhe sobejara depois de fartar-se.
19 Iwoŋäreŋirän Naomitä Rut ŋode iwetkuk; Yäke, gäk netä piäken piä täŋpäŋ wit ŋo yäpmäŋ äbätan? Anututä äma nadäŋ gamiko u säkgämän täŋ imiton. Ude yäwänä Ruttä iwetkuk; Näk piä uwä äma kubä wäpi Boas unitä piäken tät yäk.
19 Ao que lhe perguntou sua sogra: Onde respigaste hoje, e onde trabalhaste? Bendito seja aquele que fez caso de ti. E ela relatou à sua sogra com quem tinha trabalhado, e disse: O nome do homem com quem hoje trabalhei é Boaz.
20 Ude iweränä Naomitä yäŋkuk; Yawetä Boas kon täŋ imiton! Yawe uwä äma kumbani ba kodak irani watäni itta yäŋkehäromtak man yäwani u nämo irepmit täyak. Ude yäŋpäŋ ŋode iwetgän täŋkuk; Nadätan? Äma uwä nintäŋo nägät moräk bureni, watä it nimikta yäwani yäk.
20 Disse Noêmi a sua nora: Bendito seja ele do Senhor, que não tem deixado de misturar a sua beneficência nem para com os vivos nem para com os mortos. Disse-lhe mais Noêmi: Esse homem é parente nosso, um dos nossos remidores.
21 Yäwänä Ruttä iwetkuk; Äneŋi man täga kubä ŋode näwetkuk yäk. Gäk piä watä webenayekät itpäŋ piä täŋ yäpmäŋ kuŋiri wit madäk-madäk kadäni kaŋ tärewän.
21 Respondeu Rute, a moabita: Ele me disse ainda: Seguirás de perto os meus moços até que tenham acabado toda a minha sega.
22 Ude iweränä Naomitä ŋode iwetkuk; Äbekna, u täga gäwerak yäk. Piä watä webeniyekät piä tänayäŋ täŋo u tägagämän. Kubätä piäken kweno uwä piä ämaniyetä waki täŋ gamineŋ! yäk.
22 Então disse Noêmi a sua nora, Rute: Bom é, filha minha, que saias com as suas moças, e que não te encontrem noutro campo.
23 Täŋpäkaŋ Ruttä Boas täŋo piä webeniyekät piä täŋ yäpmäŋ kuŋirä wit madäk-madäk kadäni täreŋkuk. Täreŋirän äbekikät pen it yäpmäŋ äroŋkumän.
23 Assim se ajuntou com as moças de Boaz, para respigar até e fim da sega da cevada e do trigo; e morava com a sua sogra.

Ler em outra tradução

Comparar com outra