Marcos 5

IMO vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Jisas kinye yunge kitipi kanoli iye kanoma Galili nomu toko pule toko Garasa nimbe kombu te lerimu akundo kulendo wendo oringi.
1 Assim, chegaram ao outro lado do mar, à região dos gerasenos.
2 Jisas no sipina wendo omba nendo lerimu wali iye te imbo ono kombuna angilipe ombalie yu kinye kane kane tombai wendo orumu. Neya aku iyemu kuro keri wangoli iyemu.
2 Quando Jesus desembarcou, imediatamente um homem possuído por um espírito impuro saiu do cemitério e veio ao seu encontro.
3 Yu imbo ono teringi kou angamanga pelipe andorumu. Aku iyemu yu imbo teni ka toko noinge mele kape manda molo, ka senema kape manda naa terimu.
3 Esse homem morava entre as cavernas usadas como túmulos e ninguém conseguia detê-lo, nem mesmo com correntes.
4 Waliwalima yunge kimbo kima seneni ka toringi nalo otili ipupene ka senema tungu tipe kimbona ka toringi ainima elkemalke tondorumu. Yu paa enge lakopa nimumuni imbo teni ambolko panjinge mele kape molo lerimu.
4 Sempre que era acorrentado e algemado, quebrava as algemas dos pulsos e despedaçava as correntes dos pés. Ninguém era forte o suficiente para dominá-lo.
5 Ipu leli tangoli imbo ono teringi kou anga malio kinye mai kembo malio waliwalima are nilipe kouni yunge kangina yunu turupe kopilipe andorumu.
5 Dia e noite, vagava entre os túmulos e pelos montes, gritando e cortando-se com pedras.
6 Aku iyemu yu tule tepa angilipe Jisas kanopalie wali, mu nimbe ombalie Jisas yunge kumbekerena komongo topa omba pondorumu.
6 Quando o homem viu Jesus, ainda a certa distância, correu ao seu encontro e se curvou diante dele.
7 — ausente —
7 Então soltou um forte grito: “Por que vem me importunar, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Em nome de Deus, suplico que não me torture!”.
8 — ausente —
8 Pois Jesus já havia falado ao espírito: “Saia deste homem, espírito impuro!”.
9 Nalo Jisasini kuro keri kanomundo nimbei, “Nunge imbi nariya,” nimu. Kuro keri kanomuni ungu pundu topa nimbei, “Nanga imbimu Pulumu, ambe telka lino kuro keri awinima wangopo moromolo,” nimu.
9 Jesus lhe perguntou: “Qual é o seu nome?”. Ele respondeu: “Meu nome é Legião, porque há muitos de nós dentro deste homem”.
10 Aku tepa nimbelie wali altopala altopala Jisas yu walipe pilipelie nimbei, “Lino kuro kerima i kombuna wendo liko naa munduwi,” nimu.
10 E os espíritos impuros suplicaram repetidamente que ele não os enviasse a algum lugar distante.
11 Aku wali mulu kembo kulerenga kongi pulumu imu nongo angileringi.
11 Havia uma grande manada de porcos pastando num monte ali perto.
12 Kano wali kuro kerimani Jisas yu waliko pilkolio ningei, “Lino kongima angimelena liko munduwi. Lino kongimanga tuku pamili niwi,” ningo konge teko ningi.
12 “Mande-nos para aqueles porcos”, imploraram os espíritos. “Deixe que entremos neles.”
13 Ee nimu wali kuro keri kanoma iyemunga wendo ongo pungo kongimanga tuku puringi. Kano kinye kongi paa pulumu angileringi, lipe popo tipe 2,000 mele waye, kanopana tondolo waru no kekona maindo lkikolio kinye no mongolu te molorumuna poningo tuku pungo no wangoringi.
13 Jesus lhes deu permissão. Os espíritos impuros saíram do homem e entraram nos porcos, e toda a manada, cerca de dois mil porcos, se atirou pela encosta íngreme do monte para dentro do mar e se afogou.
14 Kongi nokoko angileringi iyema kowa eno pungo aku terimu ulumu neya aku kombu taunomanga kinye kombu kule kulemanga anjo anjo andoko ningi. Aku teko ningi wali, terimu ulumu kanongei imboma wendo puringi.
14 Os que cuidavam dos porcos fugiram para uma cidade próxima e para seus arredores, espalhando a notícia. O povo correu para ver o que havia ocorrido.
15 Pungo Jisas molorumuna wendo ongo kanoringi wali oi kuro keri awini wangopa perimu kano iyemu kelepa wale pakoli pakopa yunge konopumu kolona lepili molorumu. Aku ulu kanokolio kinye mini lakoko lteringi.
15 Chegaram até onde Jesus estava e viram o homem que tinha sido possuído pela legião de demônios. Estava sentado ali, vestido e em perfeito juízo, e todos tiveram medo.
16 Neya aku terimu ulu kanoringi imbomani imbo oringimando kongima kinye kuro keri wangorumu iyemu wendo orumu uluma temane toko tiringi.
16 Então os que presenciaram os acontecimentos contaram aos outros o que havia ocorrido com o homem possuído por demônios e com os porcos.
17 Pilko kanokolio wali imbomani Jisas yu konge tekolio enonga kombumu tiye kolko nu puwi, ningi.
17 A multidão começou a suplicar que Jesus fosse embora da região.
18 Kano teko ningi wali, Jisas kano pumbei no sipina tuku purumu kinye, oi kuro keri wangorumu kano iyemuni Jisasindo konge tepalie waye pambili nimu.
18 Quando Jesus entrava no barco, o homem que tinha sido possuído por demônios implorou para ir com ele.
19 Nalo Jisasini opili ungu naa nimbelie kano iyemundo nimbei, “Iye Awilimuni nu tepa kondoromo mele kinye nu kondo koltomo mele kape ulke kombundo pungo nunge imboma ningo tipuwi,” nimu.
19 Jesus, porém, não permitiu e disse: “Volte para sua casa e para sua família e conte-lhes tudo que o Senhor fez por você e como ele foi misericordioso”.
20 Pilipelie iye kanomu anjo pumbe Jisasini yu paa tepa kondorumu uluma pali kombu awili Dekapolis ningina nilipe andorumu. Aku tepa nimu ungu pileringi imbomani ereye ningo nongo puringi.
20 Então o homem partiu e começou a anunciar pela região das Dez Cidades quanto Jesus havia feito por ele, e todos se admiravam do que ele dizia.
21 Jisas kano altopala Galili no mongolumu topa pule topa nekondo kulendo purumula. Aku no kulendona imbo pulumu Jisas yu angilerimuna ongo liko okoringi.
21 Jesus entrou novamente no barco e voltou para o outro lado do mar, onde uma grande multidão se juntou ao seu redor na praia.
22 Aku wali Juda imbomanga nombeya ulke tenga tapu iye te orumu, aku iyemunga imbi Jairus. Kano iyemuni Jisas kanopalie wali yunge kimbo puluna komongo topa pondopalie
22 Então chegou um dos líderes da sinagoga local, chamado Jairo. Quando viu Jesus, prostrou-se a seus pés e
23 enge nimbe walipe pilipelie nimbei, “Nanga lemenu balomu koltomo, imunga nuni paa ongo nunge ki pala noindiwi. Aku tenio wali, balomunga kuromu pora nimbe yu koinjo pupili,” nimu.
23 suplicou repetidas vezes: “Minha filhinha está morrendo. Por favor, venha e ponha as mãos sobre ela; cure-a para que ela viva!”.
24 Aku tepa nimu kinye Jisas kano aku iyemu kinye pumbei purumu. Aku wali imbo pulumuni yu purumu mele lombilko yu liko okoko peya puringi.
24 Jesus foi com ele, e todo o povo o seguiu, apertando-se ao seu redor.
25 Aku waye puringi imbomanga imunana ambo te yokoli mepa mindili nomba molopili poinye 12 pena perimu.
25 No meio da multidão estava uma mulher que havia doze anos sofria de hemorragia.
26 Da ambomu yu dokta pulumunga kina maindo molopa mindili awilimu norumu. Aku tepalie kuro koinjo puro kiyekiye nimbe yunge kou merimuma akuna pora tirimu nalo koinjo naa puli kuro topa olandopa kau purumu.
26 Tinha passado por muitas dificuldades nas mãos de vários médicos e, ao longo dos anos, gastou tudo que possuía, sem melhorar. Na verdade, havia piorado.
27 — ausente —
27 Tendo ouvido falar de Jesus, aproximou-se por trás dele no meio da multidão e tocou em seu manto,
28 — ausente —
28 pois pensava: “Se eu apenas tocar em seu manto, serei curada”.
29 Kano ulu tepa nendo lerimu kinye walitikale yokoli merimu kano ulu pulumu akuna pora nimu. Aku kinye ambomu yunu tukundo lipe manjirimu wali yunge umbuni merimu kano ulumu pora nimu.
29 No mesmo instante, a hemorragia parou, e ela sentiu em seu corpo que tinha sido curada da enfermidade.
30 Kano terimu wali Jisasini imboma koinjo lipili enge mare wendo purumu ulu tumbi tipe lipe manjipelie imbo oringimando kumbekere ondopalie nimbei, “Narini nanga wale pakolimu lope tendemoya?” nimu.
30 Jesus imediatamente percebeu que dele havia saído poder; por isso, virou-se para a multidão e perguntou: “Quem tocou em meu manto?”.
31 Aku tepa nimu wali yunge kitipi kanoli iyemani ungu pundu toko ningei, “Imbo pulumuni nu liko okoromele ulu kandono wali na imbo narini lope tendemo ninoya?” ningi.
31 Seus discípulos disseram: “Veja a multidão que o aperta de todos os lados. Como o senhor ainda pergunta: ‘Quem tocou em mim?’”.
32 Nalo imbo paa narini yu lope tendemonje nimbe kanombai kau kanorumu.
32 Jesus, porém, continuou a olhar ao redor para ver quem havia feito aquilo.
33 Aku terimu wali ambomuni yunge terimu ulumu lipe manjipelie kinye pungu pungu nilipe pipili kololipe ombalie wali Jisas yunge kimbo puluna komongo topa omba pondopalie wali yu kinye terimu ulumu pali nimbe para tirimu.
33 Então a mulher, assustada e tremendo pelo que lhe tinha acontecido, veio e, ajoelhando-se diante dele, contou o que havia feito.
34 Kano tepa nimu wali, Jisasini ambo kanomundo nimbei, “Nanga lemenu, nunge ipukimuni nu tepa koinjo mundumo. Imunga nunge umbuni meniomu paa pora nipili, nunge konopumu kolona lepili ulkendo puwi,” nimu.
34 Jesus lhe disse: “Filha, sua fé a curou. Vá em paz. Seu sofrimento acabou”.
35 Jisas kano i ungumu nimbe angilipili iyemare Jairusinga ulke tiye kolko ongolio kinye Jairus yundo ningei, “Nunge lemena kano nomi ka akumo. Ungu imbo iyemu umbuni tiko ambe telka we meko oronoya?” ningi.
35 Enquanto Jesus ainda falava com a mulher, chegaram mensageiros da casa de Jairo, o líder da sinagoga, e lhe disseram: “Sua filha morreu. Para que continuar incomodando o mestre?”.
36 Nalo Jisasini aku teko ningi ungumu komu naa tipelie ulke nokoli iye kanomundo nimbei, “Mini naa ltekolio, na ipuki tiwi,” nimu.
36 Jesus, porém, ouviu essas palavras e disse a Jairo: “Não tenha medo. Apenas creia”.
37 Kano tepa nimbelie wali yu lombilko imbo te wangei ungu naa nimu. Nalo Pita kinye we angenungolo Jems Jon talo waye i poko kau wangei nimu.
37 Então Jesus deteve a multidão e não deixou que ninguém o acompanhasse, exceto Pedro, Tiago e João, irmão de Tiago.
38 Jairusinga ulke wendo oringi wali Jisasini imbo kapu andi malio lila ningo pekolio kinye kola tome toko angileringina kanorumu.
38 Quando chegaram à casa do líder da sinagoga, Jesus viu um grande tumulto, com muito choro e lamentação.
39 Jisasini kola teko moloringina tuku pumbelie nimbei, “Eno ambe telka ungu panjiko kola teko moromeleya? Balomu kolopa naa kolomo. We uru pepa kau moromo,” nimu.
39 Então entrou e perguntou: “Por que todo esse tumulto e choro? A criança não morreu; está apenas dormindo”.
40 Yunge nimu ungu pilkolio owe tenderingi.
40 A multidão riu de Jesus. Ele, porém, fez todos saírem e levou o pai e a mãe da menina e os três discípulos para o quarto onde ela estava deitada.
41 Akuna pungolio wali Jisas yuni balo kanomunga kimu lipelie kinye balomundo nimbei, “Talita kumi,” nimu. Aku nimu ungumunga pulumu i tepa mele, “Balo kelomu, nani nundo nio, nu makiliwi,” nimu.
41 Segurando-a pela mão, disse-lhe: “ Talita cumi! ”, que quer dizer “Menina, levante-se!”.
42 Walitikale kau balo kanomu para lepa makilipe angilipe andorumu. Aku balomu poinye 12 pelimunga i ulumu wendo orumu. Aku wali i terimu ulumu kanokolio imbo waye moloringi kanomani mini lteko ereye ningi.
42 A menina, que tinha doze anos, levantou-se de imediato e começou a andar. Todos ficaram muito admirados.
43 Nalo Jisasini aku imbomando enge nimbe nimbei, “I temo ulumu anjo imbo tendo naa ningo tieio,” nimu. Aku tepa nimbelie kinye anumu lapa talondo nimbei, “Balomu langi mare nopili liko tielio,” nimu.
43 Jesus deu ordens claras para que não contassem a ninguém o que havia acontecido e depois mandou que dessem alguma coisa para a menina comer.

Ler em outra tradução

Comparar com outra