Lucas 19
IMO vs ARIB
1 Jisas yu ulke kombu Jeriko omba pumbei purumu.
1 Tendo Jesus entrado em Jericó, ia atravessando a cidade.
2 Jeriko akuna kou takis lipe takis ltingi iyema nokorumu iye te, yunge imbi Sakius, molorumu. Yu mele awini noipe yu kamako molorumu.
2 Havia ali um homem chamado Zaqueu, o qual era chefe de publicanos e era rico.
3 Kano iyemuni Jisas orumuna kanombai terimu. Jisas orumuna imbo awini liko maku toringi wali Sakius iye ponjili molorumu lepalie Jisas manda naa kanorumu.
3 Este procurava ver quem era Jesus, e não podia, por causa da multidão, porque era de pequena estatura.
4 Akumunga Jisas orumuna yu lkipe kumbe lepa pumbelie unjo sikamo fik te Jisas ombai orumu aulkena nondopa angilerimu akuna omba ola purumu.
4 E correndo adiante, subiu a um sicômoro a fim de vê-lo, porque havia de passar por ali.
5 Jisas akuna ombalie we angilipe olando tipe kanopalie yundo nimbei, “Sakius, nunge ulkena kinye peya molambili pambili welea mainye owi,” nimu wali
5 Quando Jesus chegou àquele lugar, olhou para cima e disse-lhe: Zaqueu, desce depressa; porque importa que eu fique hoje em tua casa.
6 yu walitikale mainye omba yundo “manda, pambili,” nimbe tono kolorumu.
6 Desceu, pois, a toda a pressa, e o recebeu com alegria.
7 Jisas Sakiusinga ulkena peya puringili kanokolio oi akuna liko maku toringi imbomani ningei, “Yu ulu pulu keri teli iye te kinye molambili nimbe purumu,” ningolio kanoko keri pileringi.
7 Ao verem isso, todos murmuravam, dizendo: Entrou para ser hóspede de um homem pecador.
8 Kano wali, Jisas kinye Sakius kinye elo ulkena tuku molkolio Sakius ola angilipe Awilimundo nimbei, “Awilimu, nanga mele noiroma ekondo lipo imbo koropama tipolio, pele kou te molo mele kolo topo wapu ltiuma altopo wapu ltiu mele pundu topo yupoko ola panjipo anjo timbo,” nimu.
8 Zaqueu, porém, levantando-se, disse ao Senhor: Eis aqui, Senhor, dou aos pobres metade dos meus bens; e se em alguma coisa tenho defraudado alguém, eu lho restituo quadruplicado.
9 Yuni aku tepa nimu wali Jisasini yundo nimbei, “I ulke pulu iyemu yu kape anda kolepa Abrahameni kalopa ltimu iye te kanomu, akumunga i ulke pulu imboma Goteni lipe tapondoli ulu pulumu ltimele.
9 Disse-lhe Jesus: Hoje veio a salvação a esta casa, porquanto também este é filho de Abraão.
10 Iyemunga Maloni molko kenjirimele imboma koropo lipo tapondambo nimbe orumu,” nimu.
10 Porque o Filho do homem veio buscar e salvar o que se havia perdido.
11 Aku tepa nimu ungu pilkolio Jisas yu ulke kombu awili Jerusalem nondopa ombai terimu ulu kanokolio we imboma enoni Gote omba iye nomi kingimu molombalo waimu paa nondopa ombalo konopu leko moloringi. Enoni aku teko pilko moloringi lipe manjipelie Jisas yuni enondo ungu iko te topalie nimbei,
11 Ouvindo eles isso, prosseguiu Jesus, e contou uma parábola, visto estar ele perto de Jerusalém, e pensarem eles que o reino de Deus se havia de manifestar imediatamente.
12 “Iye nomi tenga malo kombu ponenge pumbe yu king molombalo imbi awili te, lipumbolio altopo yando ombo nimbelie yu purumu.
12 Disse pois: Certo homem nobre partiu para uma terra longínqua, a fim de tomar posse de um reino e depois voltar.
13 Oi naa puli yunge kendemande 10 waio nimbelie kou 10 paono eno yu mele mele paono te te nimbe tipelie enondo nimbei, ‘Na pumbo anjo molambo i kou mone tiro ltimelemunga kou te ola panjipo ltindemili ningo konopu enge ningo teko molaio! Altopo ombo,’ nimbe yu purumu.
13 E chamando dez servos seus, deu-lhes dez minas, e disse-lhes: Negociai até que eu venha.
14 Kano iyemu purumu wali yunge talapena imboma yu kinye konopu keri lekolio enonga iye te yu akilio lepa pupili ningo liko mundukolio ningei, ‘I iye nomimu linonga iye nomi king naa molopili nimbo moromolo nindiwi,’ ningo yu liko munduringi.
14 Mas os seus concidadãos odiavam-no, e enviaram após ele uma embaixada, dizendo: Não queremos que este homem reine sobre nós.
15 Pele kano iyemu king imbimu paimbo lipe meli yando orumu wali oi kou mone tirimu kendemandemando waio nimbelie, ‘Eno kou mone tirumunga ola panjiko kou ambe teko ltingiya?’ nimbe waltindirimu.
15 E sucedeu que, ao voltar ele, depois de ter tomado posse do reino, mandou chamar aqueles servos a quem entregara o dinheiro, a fim de saber como cada um havia negociado.
16 Oi kumbe lepa tirimu iyemuni omba yundo nimbei, ‘Awilimu, nunge kou wan paono tirinu kanomunga ola panjipo 10 paono ltiu,’ nimu kano wali
16 Apresentou-se, pois, o primeiro, e disse: Senhor, a tua mina rendeu dez minas.
17 iye nomi kingimuni yundo nimbei, ‘Kendemande pengamu, paa teko kondorono. Mele kelo tirumunga nu teko kondorunu kani nu ulke kombu 10 nokani,’ nimu.
17 Respondeu-lhe o senhor: Bem está, servo bom! porque no mínimo foste fiel, sobre dez cidades terás autoridade.
18 Iye talo tipemuni omba yundo nimbei, ‘Awilimu, nunge kou wan paono tirinu kanomunga ola panjipo 5 paono ltiu,’ nimu kano wali
18 Veio o segundo, dizendo: Senhor, a tua mina rendeu cinco minas.
19 iye nomi kingimuni yundo nimbei, ‘Aku teko terinumunga nu ulke kombu kite pakera nokani,’ nimu.
19 A este também respondeu: Sê tu também sobre cinco cidades.
20 — ausente —
20 E veio outro, dizendo: Senhor, eis aqui a tua mina, que guardei num lenço;
21 — ausente —
21 pois tinha medo de ti, porque és homem severo; tomas o que não puseste, e ceifas o que não semeaste.
22 Yunge iye nomimuni iri topalie yundo nimbei, ‘Nu kendemande kerimu. Nu nino ungumuni nu kot tendembalo. Nuni pilkolio na iye mindili teli molopo, na mele naa noiroma we lipo, na poinye naa tero poinyena langi lipo noipo tero iyemu moro ningo liko manjinio ltemo.
22 Disse-lhe o Senhor: Servo mau! pela tua boca te julgarei; sabias que eu sou homem severo, que tomo o que não pus, e ceifo o que não semeei;
23 Aku konopu lekolio kou mone tirumu kou beng ulkena ambe telka naa noirinuya? Noilinanje na ombo nanga koumu wendo lipolio kou walo kolte ola panjiko tilimalana lika,’ nimu.
23 por que, pois, não puseste o meu dinheiro no barco? então vindo eu, o teria retirado com os juros.
24 Kano wali iye nomimuni nondoko angileringi imbomando nimbei, ‘Yu tepa kenjirimu kani yu kou wan paono amboltomomu wendo liko kou 10 paono amboltomo iyemu tieio,’ nimu.
24 E disse aos que estavam ali: Tirai-lhe a mina, e dai-a ao que tem as dez minas.
25 Enoni yundo ningei, ‘Awilimu, yu kou 10 paono tiniona oi amboromo,’ ningi.
25 Responderam-lhe eles: Senhor, ele tem dez minas.
26 Enoni aku teko ningi wali iye nomi kingimuni nimbei, ‘Enondo nimbo tiemboi. Melema lipe noirimo iyemu yu mele olandopa timbona limbelo. Nalo melema lipe naa noirimo iyemu yu walo kolte noirimoma kape wendo limbo,’ nimu.
26 Pois eu vos digo que a todo o que tem, dar-se-lhe-á; mas ao que não tem, até aquilo que tem ser-lhe-á tirado.
27 Aku tepa nimbelie kano iye nomi kingimu yuni ungu te peya nimbei, ‘Kinye na kinye opa pule toringi imboma meko waio! Enoni nando ningeindo, i iyemu linonga iye nomi kingimu naa molopili ningi kano imboma meko ongo na kanopo molambo eno toko kondaio’ nimu,” nimbe Jisasini aku tepa kano ungu ikomu topa pora tirimu.
27 Quanto, porém, àqueles meus inimigos que não quiseram que eu reinasse sobre eles, trazei-os aqui, e matai-os diante de mim.
28 Aku tepu nimbe pora tipelie Ulke Kombu Awili Jerusalemando kumbe lepa pumbei purumu.
28 Tendo Jesus assim falado, ia caminhando adiante deles, subindo para Jerusalém.
29 Kano wali Jisas kinye yu lombili andolima kinye ulke kombu awili Jerusalem nondoko ongo Unjo Oliv Angili Mai Kembona, ulke kombu kelo Betfage kinye Betani talo lerimu kombu akuna nondoko oringi wali Jisasini yu lombili andoli talo kumbe lepa lipe mundupelie, nimbeindo,
29 Ao aproximar-se de Betfagé e de Betânia, junto do monte que se chama das Oliveiras, enviou dois dos discípulos,
30 “Ne ulke kombu kelona pungolio akuna kongi donki kokele te, umbuluna oi imbo te naa mololi kokele te, kareko panjingemu kanoko ka poiko yando meko wangili palio!
30 dizendo-lhes: Ide à aldeia que está defronte, e aí, ao entrar, achareis preso um jumentinho em que ninguém jamais montou; desprendei-o e trazei-o.
31 Elondo imbo teni elo i donkimu ambe telka ka poirimbeleya nimbe waltindimo lemo eloni topondoko ningili, Awilimu yu i donkimu kongono tembalona ombo ltimbolo nelio,” nimu.
31 Se alguém vos perguntar: Por que o desprendeis? respondereis assim: O Senhor precisa dele.
32 Kano lipe mundurumu iye talo pungo yuni nimu mele kanoko ltendekolio
32 Partiram, pois, os que tinham sido enviados, e acharam conforme lhes dissera.
33 kano kongi donki kokelemu poiko moloringili wali donki pulu iyemani elondo ningei, “Linonga donkimu ambe telka ka poirimbeleya?” ningo waltindiringi.
33 Enquanto desprendiam o jumentinho, os seus donos lhes perguntaram: Por que desprendeis o jumentinho?
34 Kano wali eloni enondo ningili, “Awilimu yu i donkimu kongono tembalomunga ombo ltimbolo,” ningili.
34 Responderam eles: O Senhor precisa dele.
35 Kano wali donki kanomu liko Jisas molorumuna meko yando oringili. Altoko enoni enonga ola wale pakolima kulko, donki umbuluna ola toko munduko pauwe tondoko Jisas kanona ola mondoringi.
35 Trouxeram-no, pois, a Jesus e, lançando os seus mantos sobre o jumentinho, fizeram que Jesus montasse.
36 Mareni enonga wale pakolima kulko yu ombalo aulkena lembulko puringi.
36 E, enquanto ele ia passando, outros estendiam no caminho os seus mantos.
37 Kano wali yu ulke kombu awili Jerusalem paa nondopa omba Unjo Oliv Angili Mai Kembona mainye ombai orumu wali yu lombili puringi imbo awini paa tono awili tiko kolko Jisasini ulu enge nili terimuna kanoringi mele Gote ru ningo paa tereno ningo kapi ningei,
37 Quando já ia chegando à descida do Monte das Oliveiras, toda a multidão dos discípulos, regozijando-se, começou a louvar a Deus em alta voz, por todos os milagres que tinha visto,
38 “I oromo iye nomi kingimu,
38 dizendo: Bendito o Rei que vem em nome do Senhor; paz no céu, e glória nas alturas.
39 Aku teko ningi ungu pilkolio peya oringi Farisi iye mareni ningi mele pilko keri pilkolio yundo ningei, “Ungu Mane Tilimu, nu lombili andolimani nimele mele. Naa nengei ningo eno iri towi,” ningi wali
39 Nisso, disseram-lhe alguns dos fariseus dentre a multidão: Mestre, repreende os teus discípulos.
40 Jisasini enondo nimbei, “Ungumupe i nio. Imbo imani i teko naa ningo we molonge lemo i kou mongo ltemomani enongano na kapi ningo ru ninge,” nimu.
40 Ao que ele respondeu: Digo-vos que, se estes se calarem, as pedras clamarão.
41 Ulke kombu awili Jerusalem paa nondopa omba kanopalie, Jisasini kola tepalie
41 E quando chegou perto e viu a cidade, chorou sobre ela,
42 nimbei, “Jerusalem imboma, kinye eno kape mindili naa nongo ame toko molonge aulkemu liko manjilimalanje manda molemala. Nalo kinye naa liko manjirimele.
42 dizendo: Ah! se tu conhecesses, ao menos neste dia, o que te poderia trazer a paz! mas agora isso está encoberto aos teus olhos.
43 Eno molongena wai kerire wendo ombalo. Aku walimanga enonga opa pulema ongo enonga ulke kombumunga aulke naa lepili ningo mai akuko liko maku toko, pape mele teko opa pule eno angilko makai tendeko eno tukundo molangei ningo aku ulu tenge.
43 Porque dias virão sobre ti em que os teus inimigos te cercarão de trincheiras, e te sitiarão, e te apertarão de todos os lados,
44 Aku tekolio, altoko Jerusalem ulkema pali toko tekiriko bulubalu tikolio tuku molonge imboma toko kondonge. Aku tenge walima wendo ombalo lepamo. Goteni eno lipe tapondombaindo oromo walimu enoni naa liko manjirimelemunga aku uluma wendo ombalo lepamo,” nimu.
44 e te derribarão, a ti e aos teus filhos que dentro de ti estiverem; e não deixarão em ti pedra sobre pedra, porque não conheceste o tempo da tua visitação.
45 Jisas Jerusalem tukundo pumbelie, ulke tempelena tuku pumbelie imbo akuna bisnis teko moloringi imboma pulu mondopa makorombai angilipelie,
45 Então, entrando ele no templo, começou a expulsar os que ali vendiam,
46 enondo nimbei, “Gotenga Bukuna ungu te moromo mele i tepa:
46 dizendo-lhes: Está escrito: A minha casa será casa de oração; vós, porém, a fizestes covil de salteadores.
47 Yuni walimanga takiraki ulke tempelena tuku ungu mane tirimu. Juda imbomanga ningo Gote popo tondoringi iye awilima kinye, Gotenga ungumanga pulumu pilko mane tili iyema kinye, imboma nokoli iye awilima kinye, kano Juda iye nomima enoni yu toko kondongeindo aulke te kororingi
47 E todos os dias ensinava no templo; mas os principais sacerdotes, os escribas, e os principais do povo procuravam matá-lo;
48 nalo we imbomani yunge ungu komu tendeko pilko moloringi wali enoni yu toko kondonge aulke te naa kanoko ltingi.
48 mas não achavam meio de o fazer; porque todo o povo ficava enlevado ao ouvi-lo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?