Lucas 14
IMO vs ACF
1 Juda imbomanga koro mololi wale sabat tenga Farisi iye awili tenga ulkena Jisas kere langi peya nongeindo purumu. Omba molorumu kinye peya langi nongo moloringi iyemani yu wamongo kanoko moloringi.
1 Aconteceu num sábado que, entrando ele em casa de um dos principais dos fariseus para comer pão, eles o estavam observando.
2 Yunge kumbekerena iye kangi akorumu te omba molorumu.
2 E eis que estava ali diante dele um certo homem hidrópico.
3 Gotenga ungumanga pulumu pilko mane tili iyema kinye, Farisi iyema kinye, kano Juda imbomanga iye nomima peya moloringi Jisas yuni enondo nimbei, “Koro mololi wali kinye kuro toli imbo te tepo koinjo lilimalanje mandaya? Gotenga ungu manemanga tukundo ambe tepa nimbe moromoya?” nimu.
3 E Jesus, tomando a palavra, falou aos doutores da lei, e aos fariseus, dizendo: É lícito curar no sábado?
4 Nalo yundo ungu te topondoko naa ningo we moloringi. Kano kinye yuni kano iyemu lipe tepa koinjo lipelie yundo puwi nimu.
4 Eles, porém, calaram-se. E, tomando-o, o curou e despediu.
5 Jisas yuni peya moloringi imbomando nimbei, “Eno moltomele iye tenga ungulu te molo kongi kao te Sabat wali tenga no muru tenga mainye tomo lemo kano iyemuni kano ungulumu molo kongi kaomu walitikale pumbo wendo naa kundupe limbeloya?” nimu.
5 E respondendo-lhes disse: Qual será de vós o que, caindo-lhe num poço, em dia de sábado, o jumento ou o boi, o não tire logo?
6 Aku tepa nimu ungu pilkolio ungu te naa ningi.
6 E nada lhe podiam replicar sobre isto.
7 Farisi iye awilimunga ulkena langi nongeindo oringi imboma iye awilima molangei nimbe lipe noirimu polomanga ongo moloringina kanopalie Jisasini eno ungu mane tipelie nimbei,
7 E disse aos convidados uma parábola, reparando como escolhiam os primeiros assentos, dizendo-lhes:
8 — ausente —
8 Quando por alguém fores convidado às bodas, não te assentes no primeiro lugar; não aconteça que esteja convidado outro mais digno do que tu;
9 — ausente —
9 E, vindo o que te convidou a ti e a ele, te diga: Dá o lugar a este; e então, com vergonha, tenhas de tomar o derradeiro lugar.
10 Akumunga iye teni nundo langi peya namili owi nimbelo kinye yunge ulkena pungo imbi naa mololi imboma molangei nimbe noimbelo polo tenga pungo molani! Akuna molonio kinye ulke pulu iyemuni nu moloniona ombalie nundo nimbei, ‘Ango, i polona naa molko iye awilima molangei nimbo noiro polona ongo molowi,’ nimbelo kinye langi peya nongo molonge imbomani nu kinye tembalo ulu kanokolio nu iye awilimu lepamo ningo liko manjiko kanonge.
10 Mas, quando fores convidado, vai, e assenta-te no derradeiro lugar, para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, sobe mais para cima. Então terás honra diante dos que estiverem contigo à mesa.
11 Imbo enono imbi ola liko mundurumele imboma Goteni topa mainye mundumbelo, nalo enonga imbi mandoromele imboma yuni enonga imbima lipe ola mundumbelo,” nimu.
11 Porquanto qualquer que a si mesmo se exaltar será humilhado, e aquele que a si mesmo se humilhar será exaltado.
12 Kano kinye Jisasini ulke pulu iyemundo nimbei, “Nu imbomanga kere langi kalondokolio nunge pulu lemoma kinye, nunge angenali kinye, iye kamakoma kinye enondo langi peya namili waio ungu naa neni! Aku imboma waio ninio lemo, aku imbomani walite altoko pundu toko, nundo langi peya namili owi ninge.
12 E dizia também ao que o tinha convidado: Quando deres um jantar, ou uma ceia, não chames os teus amigos, nem os teus irmãos, nem os teus parentes, nem vizinhos ricos, para que não suceda que também eles te tornem a convidar, e te seja isso recompensado.
13 Nu imbomanga kere langi kalondokolio koropa nolima kinye, kangi keri lelima kinye, kimbo keri lelima kinye, mongo akulima kinye akumando langi peya namili waio niwi!
13 Mas, quando fizeres convite, chama os pobres, aleijados, mancos e cegos,
14 Enoni kano langima pundu paa manda naa tongemunga Goteni nu nokopa kondopili ninge. Walite konopu tumbi nimbe pepili moromele imboma kolko makilko koinjo molonge aku walimunga Goteni nu aku teko teniomunga mele pundu tombalona linio,” nimu.
14 E serás bem-aventurado; porque eles não têm com que to recompensar; mas recompensado te será na ressurreição dos justos.
15 Farisi iyemunga ulkena Jisas peya langi nongo moloringi iye teni Jisasindo nimbei, “Gote iye nomi kingimu molopa nokombalo kombuna langi nonge eno malo,” nimu.
15 E, ouvindo isto, um dos que estavam com ele à mesa, disse-lhe: Bem-aventurado o que comer pão no reino de Deus.
16 Aku tepa nimu ungumu pilipelie Jisasini ungu te topondopa ungu iko te topalie nimbei, “Iye teni imbo awini peya langi namili kalambo konopu lepalie langi kalopalie imbo awinimando waio nimu.
16 Porém, ele lhe disse: Um certo homem fez uma grande ceia, e convidou a muitos.
17 Langi nonge waimu wendo orumu kinye yunge kendemandemundo nimbe mundupelie nimbei, ‘Oi peya namili waio nimu imbomando kinye i waimunga langi koipo panjiro kani namili wangei pungo nipuwi!’ nimu.
17 E à hora da ceia mandou o seu servo dizer aos convidados: Vinde, que já tudo está preparado.
18 Nalo eno pali naa ongeindo yu mele mele ulu mare poltomomunga naa omolo ningi. Teni nimbei, ‘Na mai koinjo te topo lindumu kanopumboindo na naa ombo nindiwi!’ nimu.
18 E todos à uma começaram a escusar-se. Disse-lhe o primeiro: Comprei um campo, e importa ir vê-lo; rogo-te que me hajas por escusado.
19 Teni nimbei, ‘Nani kongono teli kongi kao 10 pame tenduma pumbo kanopumboindo manda naa ombo nindiwi!’ nimu.
19 E outro disse: Comprei cinco juntas de bois, e vou experimentá-los; rogo-te que me hajas por escusado.
20 Teni nimbei, ‘Na ambomu i teli kau lindumunga manda naa ombo,’ nimu.
20 E outro disse: Casei, e portanto não posso ir.
21 Kendemandemu kelepa yando ombalie ningi mele yunge iye awilimu nimbe tirimu. Kano kinye ulke pulu iyemuni mumindili kolopalie kendemandemundo nimbei, ‘Nu welea welea lkiko pungo, i ulke kombu awilimunga aulke baret awilimanga kinye aulke kelomanga kinye pungo, imbo koropa nolima kinye kimbo ki kangi keri lelima kinye mongo akulima kinye aulke naa andoko kimbo tambululima kinye liko meko owi!’ nimu.
21 E, voltando aquele servo, anunciou estas coisas ao seu senhor. Então o pai de família, indignado, disse ao seu servo: Sai depressa pelas ruas e bairros da cidade, e traze aqui os pobres, e aleijados, e mancos e cegos.
22 Kendemandemuni aku ulu tepalie omba nimbei, ‘Awilimu, ninio mele tendu nalo langi noli polona kombu mare we ltemola,’ nimu.
22 E disse o servo: Senhor, feito está como mandaste; e ainda há lugar.
23 Kano kinye Awilimuni yunge kendemandemundo nimbei, ‘Aku teremo kani nu altoko pungo, ulke kombu awilina tawendo pungo aulke baret awilimanga kinye aulke pakamakamanga kinye pungo, imbo kanoko ltendenioma pali meko owi! Pungolio wali, molo ninge imboma kape tai ningo meko owi nanga ulkemu ti nipili kani imbo pulumu wangei!
23 E disse o senhor ao servo: Sai pelos caminhos e valados, e força-os a entrar, para que a minha casa se encha.
24 Na eno i tepo paimbo nimbo tiro. Nani kiyendo peya namili waio nimbo, ungu nimbo munduru imbomanga tendekure kape paa naa ongo langi nonge ltemo. Walite kape paa molo,’ nimu,” nimbe Jisasini aku tepa ungu iko te torumu.
24 Porque eu vos digo que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.
25 Jisas aulkena omba purumuna imbo pulumu liko maku toko yu lombili andoringi kano kinye yu we angilipe topele topa kanopalie enondo nimbei,
25 Ora, ia com ele uma grande multidão; e, voltando-se, disse-lhe:
26 “Imbo teni na lombili ombaindo yunge lapa kinye, anumu kinye, omenu kinye, bakuluma kinye, angenupili kinye, kemulupili kinye, yu yunu kape, eno peya olandopa konopu mondopalie, na konopu paa olandopa naa mondomo lemo na lombili manda naa ombalo.
26 Se alguém vier a mim, e não aborrecer a seu pai, e mãe, e mulher, e filhos, e irmãos, e irmãs, e ainda também a sua própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Na Gotenga kongono tendero akumunga kolomboi aulkena puro. Aku tepa mele imbo teni na lombili ombaindo kolombo nimbe yunge unjo polopeya meli na lombili naa omo lemo yu nanga lombili andoli iyere naa molombalo.
27 E qualquer que não levar a sua cruz, e não vier após mim, não pode ser meu discípulo.
28 Enonga iye teni ulke awili te takombaindo oi kiyendo aku ulkemunga konopu lipe mundupelie yunu nimbei, ‘Ulke takopo pora timbomunga kou mone manda noironje molo manda naa tembalonje?’ nimbe pilipelie kou moke tepa karomo.
28 Pois qual de vós, querendo edificar uma torre, não se assenta primeiro a fazer as contas dos gastos, para ver se tem com que a acabar?
29 Yu aku tepa oi naa telkanje altopa yu kano ulkemu takombaindo unjo ponga kau pame tepa lipe polopalie altopa kou mone molo lembalo kinye kamukumu manda naa takopa pelka. Akumunga imbomani yu ungu taka tondoko owe tendelemala.
29 Para que não aconteça que, depois de haver posto os alicerces, e não a podendo acabar, todos os que a virem comecem a escarnecer dele,
30 Akumani owe tendeko ungu taka tondoko ningei, ‘I iyemu ulke awili te takombai takorumu nalo yunge kou mone molo lerimuna yu manda naa takopa pora tirimu,’ ningo owe tendelemala.
30 Dizendo: Este homem começou a edificar e não pôde acabar.
31 Aku tepala, iye nomi tenga talapemu kinye iye nomi tenga lupe talapemu kinye opa tengili wali teni yunge kombuna we molombalo, teni yu tombai ombalo. Omba tombalo iye nomimu yu opa teli iye 20,000 mepa ombalo. Nalo we molombalo iye nomimu yunge opa teli iye 10,000 kau molonge. Kokele aulkena ongo angilengei kinye we molombalo iye nomimu yunge iyema walipe pilipelie nimbei, ‘Lino opa teli iye 10,000 kau molopolio lino ongo tongei imboma manda nendo enge nimbo angilipo tamolonje?’ nimbe opa mo wamopa moke tepa karomo.
31 Ou qual é o rei que, indo à guerra a pelejar contra outro rei, não se assenta primeiro a tomar conselho sobre se com dez mil pode sair ao encontro do que vem contra ele com vinte mil?
32 Kano kinye, kano iye nomimu yuni linoni eno nendo manda naa tamolo nimbe lipo manjimo lemo yunge iye mare lipelie, iye 20,000 mepa ombalo iye nomimu aulke tulena omba molopili paio nimbe lipe mundupelie nimbei, ‘Opa naa tepo we ame topo molamili kani nani ambele ulu te nundo teamboya?’ ningo waliko pilipeio nimbelo,” nimbe Jisasini nimu.
32 De outra maneira, estando o outro ainda longe, manda embaixadores, e pede condições de paz.
33 Jisasini aku ungu iko talo topalie ungu nimbe ulu lepalie nimbei, “Aku tepala enonga imbo te yuni na lombili wambo nimbelie yunge melema pali kinye, yunge imboma kinye, yunge kou mone kinye, yunge kangi kinye, aku melema kau konopu mondopalie, na olandopa konopu naa mondombalo imbomu na lombili manda naa ombalo,” nimu.
33 Assim, pois, qualquer de vós, que não renuncia a tudo quanto tem, não pode ser meu discípulo.
34 “Api kuta yu mele penga nalo yu tingo naa tembalo kinye yu kelepa tingo tepili ulu te manda naa temolo.
34 Bom é o sal; mas, se o sal degenerar, com que se há de salgar?
35 Kano api kuta tingo naa telimu ambele ulu temoloya? Poinyena lipo mundumolo kinye langi manda naa ombalo. Yu mai kopongo te molo nimbo kanopolio we topo lteremolo.
35 Nem presta para a terra, nem para o monturo; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?