Lucas 15
Dai Cangcim Kthai (DAO) vs ARIB
1 Mhmüp mat üng ngcawnklawk he la khyangka he ngthu ngai khai hea Jesuha veia lawki he.
1 Ora, chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Acunüng, Pharise he la thum ksing he naw, “Hin naw khyangka he jah ngkhawtpüi lü, ami veia buh ei hnga ve” tia, ami mkatei.
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores, e come com eles.
3 Acunüng, Jesuh naw ami veia hina msuimcäpnak a pyen,
3 Então ele lhes propôs esta parábola:
4 “Nangmi üngka mat to a phya taki naw, mat a khyüh üng, msaihmua kawkip la kaw jah yawk hüt lü, khyüki am a hmuh bea küt üng am sui lü ve khai aw?
4 Qual de vós é o homem que, possuindo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa as noventa e nove no deserto, e não vai após a perdida até que a encontre?
5 “Acunüng, a hmuh be üng jekyainak am a kphyengmcunga khana taihki naw,
5 E achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo;
6 ima a pha be la a püi he la, a impei locenge jah khü lü, ami veia, ‘Ka to khyüki hmu be veng na jekyai lawpüi ua’ am ti khai aw?
6 e chegando a casa, reúne os amigos e vizinhos e lhes diz: Alegrai-vos comigo, porque achei a minha ovelha que se havia perdido.
7 “Ka ning jah mthehki, acunkba bäa, ami ngjut vai am hlükia khyang ngsungpyun kawkip la kawa kthaka khyangka mat ngjutkia khana khankhawa jekyainak ve bawk khai.
7 Digo-vos que assim haverá maior alegria no céu por um pecador que se arrepende, do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “Acunüng nghnumi mat naw nguikcang xa a tak, mat a mkhyüh üng, mei mdäiki naw, im phek lü, im avan üng am a hmuh bea küt üng am sui be lü ve khai aw?
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas e perdendo uma dracma, não acende a candeia, e não varre a casa, buscando com diligência até encontrá-la?
9 “Acunüng, a hmuh be üng a püi he la a impei locenge jah khü lü, ‘Ka nguikcang khyüki hmu be veng, na jekyai lawpüi ua’ am ti khai aw?
9 E achando-a, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu havia perdido.
10 “Ka ning jah mthehki, acunkba bäa, khyangka mat, a katnaka phäha ngjutkia khana Pamhnama khankhawngsä he jekyai bawk khai he ni” a ti.
10 Assim, digo-vos, há alegria na presença dos anjos de Deus por um só pecador que se arrepende.
11 Jesuh naw jah mtheh be lü, “Khyang mat naw cangpyang nghngih a canak,
11 Disse-lhe mais: Certo homem tinha dois filhos.
12 Anghmaw bawk naw a pa üng, ‘Ka pa aw, khawh ka bi vai na pea’ a ti. Acunüng ani pa naw khawh a jah kpai.
12 O mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me toca. Repartiu-lhes, pois, os seus haveres.
13 “Acunüng, sängsäng se anghmaw bawk cun, a khawh he jah jawi lü, a thuknaka khawa citki naw, acuia hlimtuinak üng ngui a va kpäkcaih bäih.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntando tudo, partiu para um país distante, e ali desperdiçou os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 “Acunüng, a khawhthem a kpäkcaih bäih käna, acuna khaw üng aktäa khawjaw law se, a ei vai aktäa ng’yeng lawki.
14 E, havendo ele dissipado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a passar necessidades.
15 “Acunüng, acuna khaw üngka, khyang mat va ngdawn si se, acun naw vawk mcah khaia a loa a tüih.
15 Então foi encontrar-se a um dos cidadãos daquele país, o qual o mandou para os seus campos a apascentar porcos.
16 “Acunüng, vawk ei pi ei hlü leng leng khaia, a ei aktäa ngaihki. U naw i pi am pe u.
16 E desejava encher o estômago com as alfarrobas que os porcos comiam; e ninguém lhe dava nada.
17 “Acunüng, a ngsingei law kyu la, ‘Ka pa ima nghlawhkie naw pi am ami ei bäih vaia buh awmei khai se, kei hia ei cawi lü, thi law hlü veng,
17 Caindo, porém, em si, disse: Quantos empregados de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 “Tho lü, ka pa veia ka cit khai, a veia, ka pa aw, khankhawa Pamhnam la, nanga khana katnak pawh veng,
18 Levantar-me-ei, irei ter com meu pai e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 na capa vaia am ngkawi ti veng, na veia nghlawhki mata kba na ngaia, ka ti khai,’ a ti.
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus empregados.
20 “Acunüng, tho law lü a pa veia citki. Acunüng athuknaka lama awm se, a pa naw a hmuh üng, aktäa m'yenei leng lengki naw, dawng si lü a nghngü üng kawi lü, aktäa a mhnam.
20 Levantou-se, pois, e foi para seu pai. Estando ele ainda longe, seu pai o viu, encheu-se de compaixão e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 “Acunüng, a capa naw, ‘Ka pa aw, khankhawa Pamhnam la na khana katnak pawh veng, na capa vaia am ka ngkawiki ni’ a ti.
21 Disse-lhe o filho: Pai, pequei conta o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 “Cunsepi, a pa naw a m'ya he üng, ‘Jihnu akdaw säih lawpüi ngxit u lü, ngvuihsak ua, a kut üng kutcüp nak sak u lü, a khaw pha üng khawdawke jah ngcumsak ua,
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, e vesti-lha, e ponde-lhe um anel no dedo e alparcas nos pés;
23 “Semce akthaü kcang lawpüi u lü hnim u, hlimtuikia mi ei aw vai u,
23 trazei também o bezerro, cevado e matai-o; comamos, e regozijemo-nos,
24 “Hina ka capa thiki xüng law beki, khyüki hmuh be ni’ a ti. Acunüng eiaw lawki he.
24 porque este meu filho estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 “Acunüng, a capa angvai bawk cun loa awmki, ima a pha law hlü be üng ami kcingbe la ami nglam ngja lü,
25 Ora, o seu filho mais velho estava no campo; e quando voltava, ao aproximar-se de casa, ouviu a música e as danças;
26 “M'ya mat khüki naw, ‘Ia ngkhaw he ni?’ ti lü a kthäh.
26 e chegando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 “Acunüng, m'ya naw, ‘Na na, law be se phyawng yaikia a hmuh bea phäha, na pa naw semce akthaü kcang hnimki ni’ a ti.
27 Respondeu-lhe este: Chegou teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 “Acunüng, angvai ngai cun a mlung thüi lü im k’uma am lut hlü se a pa naw lut law lü a nghuinak.
28 Mas ele se indignou e não queria entrar. Saiu então o pai e instava com ele.
29 “Cunsepi, ani naw, a pa üng, ‘Ngaia, kum hi vei tamna kba ning khüih lü, na ngthu am ka ngaihnak am ve, ka püi he am hlimtuinak ka pawheinak vaia, meca, mat hman pi am na na pe khawiki,
29 Ele, porém, respondeu ao pai: Eis que há tantos anos te sirvo, e nunca transgredi um mandamento teu; contudo nunca me deste um cabrito para eu me regozijar com meus amigos;
30 cunsepi, hina na capa, nghnumi kse hea veia, na khawhthem mdi hü bäihki, law be se, a hama semce akthaü na hnim peki’ ti lü a msang.
30 vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 “Acunüng, a pa naw, ‘Ka capa aw, ka veia khawvei na awmki ni, ka tak avan cun na ka ni.
31 Replicou-lhe o pai: Filho, tu sempre estás comigo, e tudo o que é meu é teu;
32 “Na na, thiki xüng law beki, khyüki hmuh be ni, acunakyase, hlimtuinak la jekyainak am mi ve hlü ye se’ a ti,” ti lü a pyen.
32 era justo, porém, regozijarmo-nos e alegramo-nos, porque este teu irmão estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.