Mateus 18

CKO vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Nyini saŋga ni, na Yesu susu­fɔm n aba i dɔ, aba abisa i ka, “Ŋma yo ya kɛrɛ tii Nyɛmɛ fɛmɛya n nu a?”
1 Naquela hora chegaram-se a Jesus os discípulos e perguntaram: Quem é o maior no reino dos céus?
2 Dɔ na Yesu afere baa kaan be, aba ajina bu afiɛn.
2 Jesus, chamando uma criança, colocou-a no meio deles,
3 Na wɔ se ka, “Nahɔrɛ ye m suse am n a, am wúra má Nyɛmɛ fɛmɛya n nu, má ka am kaaki am wo na am yo am ŋu ka baatuma kaan.
3 e disse: Em verdade vos digo que se não vos converterdes e não vos fizerdes como crianças, de modo algum entrareis no reino dos céus.
4 Nyini ti, sɔnɔ kɛrɛ bo i yo i ŋu kaan ka ahin baa ni, yiri ti minɛm kɛrɛ tii Nyɛmɛ fɛmɛya n nu a.
4 Portanto, quem se tornar humilde como esta criança, esse é o maior no reino dos céus.
5 Sɔnɔ kɛrɛ bo i deeri ahin baa­kan n ŋusu m dɛɛ ti, wɔ de mini wɔ lɛɛ.”
5 E qualquer que receber em meu nome uma criança tal como esta, a mim me recebe.
6 Na Yesu akaaki ase ka, “Wɔrɔ kɛrɛ bo u sa­yoo­wa ma ahin nbaatuma kan kanm n be bo i yo m yarada n be wuraari satiɛ nu ni, i ti má kpa. Nzɛn má bu faari ŋgani san yabuɛ bambaka ciciiri u kɔm na bu fa u kɔ tu tieku nu ka nzue di u, i ti ye tara bo a ma ahin nbaatuma kan kanm n be wura satiɛ nu ni.
6 Mas qualquer que fizer tropeçar um destes pequeninos que crêem em mim, melhor lhe fora que se lhe pendurasse ao pescoço uma pedra de moinho, e se submergisse na profundeza do mar.
7 Durunya n nu­fɔm bá ŋu anyum­boro, dama bu yo sam bo bu ma minɛ kaaki bu sin bo m dɛɛ atin n wɔ. Nyini sam ni yo wɔ, saŋga kɛrɛ, ama, sɔnɔ kɛrɛ bo i ma nyini sam yoori ni, yiri bá ŋu anyum­boro.
7 Ai do mundo, por causa dos tropeços! pois é inevitável que venham; mas ai do homem por quem o tropeço vier!
8 Nzɛn u saa, wara u jaa cin u wura satiɛ nu a, kaba kpiɛ i fa tu na a ka asaasin, wara, ajaasin, na a nyá u ŋu kɔ Nyɛmɛ dɔ. I ti ye ni bo a la u saa nnyɔ ni u jaa nnyɔ n kɛrɛ, na bu ba fa u tu cɛɛma sin n bo i nɔ má n nu.
8 Se, pois, a tua mão ou o teu pé te fizer tropeçar, corta-o, lança-o de ti; melhor te é entrar na vida aleijado, ou coxo, do que, tendo duas mãos ou dois pés, ser lançado no fogo eterno.
9 Nzɛn u nyu­mbaa kun gusu cin u wura satiɛ nu a, lokoti yi i tu na a ka anyunu kun, na a nyá u ŋu kɔ Nyɛmɛ dɔ. I ti ye ni bo a la u nyu­mbaa nnyɔ n kɛrɛ na bu ba fa u tu cɛɛma sin nu ni.”
9 E, se teu olho te fizer tropeçar, arranca-o, e lança-o de ti; melhor te é entrar na vida com um só olho, do que tendo dois olhos, ser lançado no inferno de fogo.
10 Na Yesu ase ka, “Má am se ka am bu ahin nbaatuma kan kanm n be ŋgbɛɛn. M suse am wɔ lɛɛ, ka, bu dɛɛ mɛrɛkɛm bo bu wo aŋgoro ni, wo m Si Nyɛmɛ nyunu saŋga kɛrɛ a. [
10 Vede, não desprezeis a nenhum destes pequeninos; pois eu vos digo que os seus anjos nos céus sempre vêm a face de meu Pai, que está nos céus.
11 Dama, mini Adamande Wa n baari ka m ba niɛniɛ bo ba mini n wɔ, na m de bu tii ji.]
11 {Porque o Filho do homem veio salvar o que se havia perdido.}
12 Nzɛn sɔnɔ la nbɔɛm yaa, na bu nu kun miniiri, am sunsun ka i yo sɛ wɔ? I yáki abura­ŋgɔna ni ŋgɔna n wura dii­biri kpɛrɛ n su, na i kɔ́ niɛniɛ kun n bo wɔ mini ni, má sɔ?
12 Que vos parece? Se alguém tiver cem ovelhas, e uma delas se extraviar, não deixará as noventa e nove nos montes para ir buscar a que se extraviou?
13 Nahɔrɛ ye m suse am n a, nzɛn i niɛniɛ kɔ ŋuuri nyini kun ni, i ahore jɔ i ŋu tara abura­ŋgɔna ni ŋgɔna n bo ba mini má ni.
13 E, se acontecer achá-la, em verdade vos digo que maior prazer tem por esta do que pelas noventa e nove que não se extraviaram.
14 I ti sɔ ɔ lɛɛ, am Si Nyɛmɛ bo i wo aŋgoro n dɔ, i koro má ka ahin nbaatumam kun n kpein mmɔɔ mini.”
14 Assim também não é da vontade de vosso Pai que está nos céus, que venha a perecer um só destes pequeninos.
15 Na Yesu akaaki ase ka, “Nzɛn wɔrɔ kɛrɛ bo u niwa yoori u satiɛ be, kɔ i dɔ na u ni yiri minɛ nnyɔ ni ŋgumi, na a se i ka wɔ yo u satiɛ. Nzɛn i tiiri i bu ka wɔ yo u satiɛ, i toko ti u niwa lɛɛ.
15 Ora, se teu irmão pecar, vai, e repreende-o entre ti e ele só; se te ouvir, terás ganho teu irmão;
16 Ama, nzɛn i keteeri, yo aniɛ na a nya sɔnɔ kun, wara minɛ nnyɔ buka u ŋu su, na am kɔ ŋu i, adena minɛ nnyɔ, wara minɛ nsan n bo ba ti jɔrɛ n yo u daani­fɔm.
16 mas se não te ouvir, leva ainda contigo um ou dois, para que pela boca de duas ou três testemunhas toda palavra seja confirmada.
17 Nzɛn i keteeri bɛrɛ gusu, na a nya fa i sereya n kɔ Kristo jama n kɛrɛ dɔ. Nzɛn i nya keteeri Kristo jama ni, am fa i ka sɔnɔ bo i su má Nyɛmɛ, wara satiɛ­yo­fɔ bo wɔ kete ka i kaaki má i wo lɛɛ.”
17 Se recusar ouvi-los, dize-o à igreja; e, se também recusar ouvir a igreja, considera-o como gentio e publicano.
18 Na Yesu akaaki ase ka, “Nahɔrɛ ye m suse am n a, deke kɛrɛ bo am ma minɛm atin ka bu yo i durunya n nu fɛn, i ti sɔ ɔ lɛɛ Nyɛmɛ dɔ, na deke kɛrɛ bo am ma má minɛm atin ka bu yo i durunya n nu, i kaaki ti sɔ ɔ lɛɛ Nyɛmɛ dɔ.
18 Em verdade vos digo: Tudo quanto ligardes na terra será ligado no céu; e tudo quanto desligardes na terra será desligado no céu.
19 Nahɔrɛ ye m suse am bekun n a, saŋga kɛrɛ bo am minɛ nnyɔ yoori am nɔɔkun, na am sereeri m Si Nyɛmɛ deke be, i yó i ma am.
19 Ainda vos digo mais: Se dois de vós na terra concordarem acerca de qualquer coisa que pedirem, isso lhes será feito por meu Pai, que está nos céus.
20 Dama deke kɛrɛ bo minɛ nnyɔ, wara nsan tiɛɛnri bu nɔɔ m dɛɛ duma n nu, m wo bu dɔ.”
20 Pois onde se acham dois ou três reunidos em meu nome, aí estou eu no meio deles.
21 Nyini sin na Petoro aba Yesu dɔ, aba abisa i ka, “M Mibiɛ, nzɛn m niwa nati yo m satiɛ saŋga kɛrɛ, kpe nyɛ ye m fa i satiɛ ce i a? Kpe nso, nzɛn sɛ?”
21 Então Pedro, aproximando-se dele, lhe perguntou: Senhor, até quantas vezes pecará meu irmão contra mim, e eu hei de perdoar? Até sete?
22 Na Yesu abɔ i nu ka, “Ai, m suse u wɔ lɛɛ ka, má kpe nso co, ama, kpe abura­soso busu nso.”
22 Respondeu-lhe Jesus: Não te digo que até sete; mas até setenta vezes sete.
23 Na Yesu akaaki ase ka, “Nyini ti, kabo Nyɛmɛ fɛmɛya n ti yaa. Fɛmɛ be yo woori bɛrɛ a, cɛɛn n be na wɔ se ka i bu akunta ni i akɔɔm bo bu wo i dɔ yo juma ni, na i si ŋwaa bo bu bita i.
23 Por isso o reino dos céus é comparado a um rei que quis tomar contas a seus servos;
24 Saŋga bo i boori i bu na i bu akunta ni, na ba fa i akɔɔ n kun be bo i bita i ŋwaa kaari bo i la má nɔɔ, aba i dɔ.
24 e, tendo começado a tomá-las, foi-lhe apresentado um que lhe devia dez mil talentos;
25 Kabo ŋwaa n sunnu sɔ na i koro tɔ má kaari n ni, na fɛmɛ n ama nɔɔ ka bu tɔ i ni i yi, ni i nbaam, ni i deke kɛrɛ bo i la i, na bu fa tɔ kaari ni.
25 mas não tendo ele com que pagar, ordenou seu senhor que fossem vendidos, ele, sua mulher, seus filhos, e tudo o que tinha, e que se pagasse a dívida.
26 Na akɔɔ n akutu i mibiɛ n nyunu asiɛŋgu, asere i ka, ‘Jande, si m aŋunfɔ, na m kɔ́ niɛniɛ ŋwaa n na m bá tɔ kaari ni.’
26 Então aquele servo, prostrando-se, o reverenciava, dizendo: Senhor, tem paciência comigo, que tudo te pagarei.
27 Na i mibiɛ n asi i aŋunfɔ, na wɔ fa kaari n ace i, na wɔ yaki i aji.
27 O senhor daquele servo, pois, movido de compaixão, soltou-o, e perdoou-lhe a dívida.
28 I fiteeri bɛrɛ, na i ni i beŋgu akɔɔ n kun be bo i gusu bita i kaari n ayɛ, i dɛɛ n sunnu má fieo. Na wɔ so i beŋgu n kɔm nu amiɛ i, na wɔ se i ka, ‘Tɔ m kaari n kisa kisa bɛrɛ.’
28 Saindo, porém, aquele servo, encontrou um dos seus conservos, que lhe devia cem denários; e, segurando-o, o sufocava, dizendo: Paga o que me deves.
29 Na i beŋgu n akutu haari asiɛŋgu, asere i ka, ‘Jande, si m aŋunfɔ, na m kɔ́ niɛniɛ u ŋwaa na m bá tɔ u kaari.’
29 Então o seu companheiro, caindo-lhe aos pés, rogava-lhe, dizendo: Tem paciência comigo, que te pagarei.
30 Ama, na wɔ kete, na wɔ kɔ anyi i beŋgu n saraka, na wɔ se i ka má ka wɔ tɔ i kaari ni.
30 Ele, porém, não quis; antes foi encerrá-lo na prisão, até que pagasse a dívida.
31 I beŋgu nyiŋgam ŋuuri sa n bo wɔ yo i n sɔ ni, na bu ahore asaaki agaya, na ba kɔ ase fɛmɛ n sa n bo wɔ yo i n kɛrɛ.
31 Vendo, pois, os seus conservos o que acontecera, contristaram-se grandemente, e foram revelar tudo isso ao seu senhor.
32 Dɔ na fɛmɛ n afere i, ase i ka, ‘Wɔrɔ satiɛ­yo­fɔ ŋgbɛɛn ni, a sereeri m dɛɛ ti, ye m yakiiri u kaari n kɛrɛ bo a bita i n fa ceeri u a.
32 Então o seu senhor, chamando-o á sua presença, disse-lhe: Servo malvado, perdoei-te toda aquela dívida, porque me suplicaste;
33 Má wɔ yo daka ka wɔrɔ mmɔɔ siiri u beŋgu n aŋunfɔ na a fa ce i, kabo m ŋuuri u aŋunfɔ na m fa ceeri u ni.’
33 não devias tu também ter compaixão do teu companheiro, assim como eu tive compaixão de ti?
34 Na yaa ati fɛmɛ n agaya, na wɔ ma bu afa nyini akɔɔ n akɔ anyi i saraka, ka i kɔ di wahara dɔ, haari fa kɔ ju saŋga bo i bá tɔ kaari n kɛrɛ wie.”
34 E, indignado, o seu senhor o entregou aos verdugos, até que pagasse tudo o que lhe devia.
35 Na Yesu ase bu ka, “Nzɛn am afa má am beŋgum satiɛ ace má bu am ahore su, sɔ ye m Si Nyɛmɛ bo i wo aŋgoro ni cín am sui a.”
35 Assim vos fará meu Pai celestial, se de coração não perdoardes, cada um a seu irmão.

Ler em outra tradução

Comparar com outra