Mateus 22
BVD vs ARIB
1 Sa Disas 'e bae lau 'ana tarifulaa ki fua toa gwaungai ki ka bae 'urii,
1 Então Jesus tornou a falar-lhes por parábolas, dizendo:
2 “Na 'initoaa God nia ilingia tii waa 'inito 'e saungainia fafangaa 'ana arai lana 'alakwa nia.
2 O reino dos céus é semelhante a um rei, que celebrou as bodas de seu filho.
3 Nia odua toa ni rao nia ki daka lea uria toaa neki nia laefida mai fua fafangaa nai, uri daka lea na mai. Ma sui kera daka ote kera lea gu mai.
3 Enviou os seus servos a chamar os convidados para a festa, e estes não quiseram vir.
4 “Sui na waa 'inito nai ka odua lau tai waa ni rao ka bae 'urii fuada, ‘Kamolu lea molu ka faarongoa toaa ne nau ku laefida ki, na fafangaa ne ku saungainia 'e kwaimaakwalii sui naa. Nau ku saungia sui naa buluka baita nau ki ma na buluka diana kafi baita nau ki, ma na doo ki tiifau daka kwaimaakwalii sui naa. Saea kera lea na mai 'ana fafangaa nau nee.’
4 Enviou ainda outros servos com este recado: Dizei aos convidados: Tenho já preparado o meu banquete; as minhas reses e os meus cevados estão mortos, e tudo está pronto; vinde às bodas.
5 “Sui boroi 'ana kera daka lea 'e'ete ki 'ada ma ka nao dasi ade guu sulia bae lana. Ta waa, nia lea rao 'ana lao ola nia, ma ta waa ka lea rao 'ana 'ana sitoa nia.
5 Mas eles não fizeram caso e foram, um para o seu campo, outro para o seu negócio;
6 Ma tai wane daka daua waa ni rao nai ki, daka kwaeda ma daka saumaeli kera naa.
6 e os outros, agarrando os servos, os ultrajaram e mataram.
7 Waa 'inito nai ka rakesasu 'asia naa, ma ka odua kau toa 'oro ni omee nia ki kera lea daka saungia naa waa nai ki da saungia waa ni rao nia ki. Ma daka suungia naa maefera kera toa nai 'ana ere.
7 Irou-se o rei, e mandou as suas tropas exterminar aqueles assassinos e incendiar a sua cidade.
8 “Sui nia ka bae 'urii fua waa ni rao nia ki, ‘Na fafangaa nee 'e kwaimaakwalii sui naa, sui ma toaa bae ku laefida ki ne nao dasi tala'ana naa uri daka lea mai 'ana fafangaa nee.
8 Então disse aos servos: As bodas estão preparadas, mas os convidados não eram dignos;
9 Molu lea kau sulia taala baite ki, molu ka faarongoa tii gwana ne molu dao tona, kera daka lea mai 'ana fafangaa nee.’
9 ide, pois, às encruzilhadas dos caminhos e chamai para as bodas a quantos encontrardes.
10 Na waa ni rao ki daka lea naa sulia taala baite ki. Ma daka konia na mai mamalana gwana wane ne kera dao toda ki, ne kera sui gwana toaa diane ma toaa ta'ae ki. Ma daka koni mai fua lao luma nai 'ana faalua nai lelea ka fungu 'alamaa guu.
10 Indo aqueles servos pelos caminhos, reuniram todos os que encontraram, maus e bons; e a sala nupcial ficou cheia de convivas.
11 “Na waa 'inito nai nia lea mai ka dao naa ma ka iroa naa toaa nai kera dao ki mai. Si kada nia ade 'uri nai, nia ka suana tii waa nai nao si ofi gu mai 'ana maku nai fua faalua nai.
11 Mas entrando o rei para ver os convivas, notou ali um homem que não trajava veste nupcial,
12 Na waa 'inito nai ka bae na 'urii fuana, ‘Nee wala, ma sa tii ne faolomai 'oe 'oko ruu mai seki ne 'oe nao 'osi ofi gu mai 'ana maku fua faalua nee 'urii?’ Sa wala nai ka ulafusia naa si doo kai saea.
12 e perguntou-lhe: Amigo, como entraste aqui sem veste nupcial? Ele, porém, emudeceu.
13 “Na waa 'inito nai ka bae na 'urii fua waa ni rao nia ki, ‘Lae molu karoa 'abana fai 'aena ki, lea sui ngalia kau molu ka 'ui 'ani nia lao rorodoa laa fubae 'i maa. Tara nia kai too 'i seeri lao angie ma na didilifoe.’”
13 Então o rei disse aos servos: Atai-o de pés e mãos, e lançai-o nas trevas exteriores; ali haverá o choro e o ranger de dentes.
14 Sa Disas ka bae na 'urii, “God nia 'ailia mai toaa 'oro, ma sui ta bara waa gwana 'ani kera ne nia filida ki.”
14 Pois muitos são chamados, mas poucos escolhidos.
15 Na Faarisii ki kera daka alu tii manataa naa uria kefusi lana sa Disas 'ana tasi doo ne nia saea.
15 Então os fariseus se retiraram e consultaram entre si como o apanhariam em alguma palavra;
16 Ma daka falea toa kwairooi kera ki fai nia tai waa ne kera dooria kwalafaa sa Herod ka 'inito kera ka lea naa siana sa Disas. Kera daka bae 'urii, “Waa toolangaidoo 'ae, kameli saitomana doo 'oe saea ki, doo mamane ki sui naa. 'Oe toolangaidoo lau guu sulia mamanaa ma kwaidooria God 'ua guu fua wane. Ma 'oe 'osi 'ado guu fai ta waa 'ana ta tee ne kera manata sulia. Ma nao 'oe 'osi manata kwaifa'ogai guu 'ana manata lana wane.
16 Enviaram os seus discípulos, juntamente com os herodianos, a perguntar: Mestre, sabemos que és verdadeiro e que ensinas o caminho de Deus segundo a verdade, e não se te dá de ninguém, porque não te deixas levar de respeitos humanos;
17 Iuka, 'oe saea fasi mai fuameli! 'Uri nai na taki kia, nia luia na fale lana malefo 'ana takisi fuana waa gwaungai 'i Rom? 'Uri nai nia bobola fai nia kameli kai falea takis bae ma nao, 'e nao?”
17 dize-nos, pois, qual é o teu parecer; é lícito ou não pagar o tributo a César?
18 Ma sa Disas ka saitomana naa na kwai'olofia ta'aa kera, ma ka bae 'urii, “Kamolu toa kwaisukei neki, tee ne adea molu ka sasi uria kefusi laku?
18 Porém Jesus, tendo percebido a malícia deles, respondeu-lhes: Por que me experimentais, hipócritas?
19 Molu faatainia fasi na malefo ne kamolu kai folia 'ana takis na.” Ma kera ka ngalia mai tii fa seleni nai daka faatainia fuana.
19 Mostrai-me uma moeda de tributo. Trouxeram-lhe um denário.
20 Ma nia ka ledi kera ka 'urii, “Na nunu sa tii ne, fai nia satana sa tii ne?”
20 Ele perguntou: De quem é esta efígie e inscrição?
21 Kera luu nia daka bae 'urii, “Na nununa fai nia na satana waa 'inito 'i Rom na.”
21 Responderam: De César. Então lhes disse Jesus: Dai, pois, a César o que é de César, e a Deus o que é de Deus.
22 Ma kada kera rongo naa si olisi baea laa nai ka diana 'uri nai, kera ka kwele 'asia naa, ma daka lea na 'ada faasi nia.
22 Ao ouvirem isto, admiraram-se e, deixando-o, foram-se.
23 'Afa dani nai lau guu, na waa Sadiusii ki kera da lea mai siana sa Disas. (Na Sadiusii ki kera saea waa mae naa nao kera kasi tatae lau faasia na maea.)
23 No mesmo dia vieram alguns saduceus, que dizem não haver ressurreição, e o interrogaram, dizendo:
24 Ma kera ka ledia sa Disas, daka bae 'urii, “Wala waa toolangaidoo, sa Mosis nia kedaa na taki fuaka ka bae 'urii, ‘Lea ta waa nia mae, ma na 'afe nia ka mauri 'ua, ma sui nao nia si too 'ana ta wela, na toolana ka adea lau gwa 'oru nai, uri keeru ka too 'ana ta wela uri ka ladofulina sa wala nai 'e mae.’
24 Mestre, Moisés disse: Se alguém morrer sem deixar filhos, seu irmão casará com a viúva e dará sucessão ao falecido.
25 Tii bara waisaasina 'i seki 'ani kolu toaa Diu, kera too 'ana fiu waisaasina ki. Ma na ulunao 'e adea tii saari. Aia, ma 'ana kada keeru dasi too 'ua 'ana ta wela, waa nai ka mae naa 'ana.
25 Ora havia entre nós sete irmãos: o primeiro, depois de ter casado, morreu e, não havendo sucessão, deixou sua mulher a seu irmão;
26 Na ruana waa ka adea lau na wela keni nai. Aia, ma nao keeru si too 'ua guu 'ana ta wela, arai nai ka mae lau gwana. Oluna waa ka adea lau, ma ka mae lau guu. Nia ade 'uri nai lelea fiu waisaasina nai ki, kera mae ka sui guu.
26 do mesmo modo também o segundo e o terceiro, até o sétimo.
27 Burina bara waisaasina nai kera mae tiifau, wela keni nai boroi ka mae lau guu.
27 Depois de todos eles morreu a mulher.
28 Aia, ma wela keni nai nia 'afe mai 'ana fiu waisaasina nai ki sui guu. Lea 'uri nai, kada toae ki da tatae faasia maea, sa tii 'ana fiu waisaasina nai ne arai mamana nia 'initai nai?”
28 Na ressurreição, pois, a qual dos sete pertencerá a mulher? porque todos foram casados com ela.
29 Sa Disas ka olisi kera ka 'urii, “Kamolu garo nai, sulia kamolu nao si saitomana kekeda laa Abu ki fai nia rigitaa God.
29 Respondeu-lhes Jesus: Errais, não sabendo as Escrituras, nem o poder de Deus.
30 Sulia, kada ne toaa mae ki kera kai tatae lau uri mauria, kera mala naa 'ada na 'ensel ki 'i salo ne nao dasi ade keni ma dasi arai naa.
30 Pois na ressurreição nem os homens casam, nem as mulheres são dadas em casamento porém são como os anjos no céu.
31 “Iuka, nau ku toolangaidoo siamolu sulia na tataea faasia maea. Nau ku saitomana kamolu teemai sulia doo bae God saea 'uana mai ka 'urii,
31 E, quanto à ressurreição dos mortos, não lestes o que foi dito por Deus:
32 ‘Nau na God sa 'Abraham, ma God sa 'Aesak, ma God sa Diakab.’ Na toolangai lana 'urii, waa nai ki ne kera mae naa, God nia saea nia God kera 'ua, sulia kera mauri lau daka too kwaimani fai nia.”
32 Eu sou o Deus de Abraão, o Deus de Isaque, e o Deus de Jacó? Ora, ele não é Deus de mortos, mas de vivos.
33 Ma 'ana kada ne toaa 'oro nai kera koni kalia sa Disas, kera rongoa si doo nai, kera daka kwele 'asia naa 'ana toolangaidoo laa nia.
33 E as multidões, ouvindo isso, se maravilhavam da sua doutrina.
34 'Ana kada ne Faarisii ki kera rongoa sa Disas nia faataaroa Sadiusii ki 'ana olisi lada, kera daka koni na mai siana.
34 Os fariseus, quando souberam, que ele fizera emudecer os saduceus, reuniram-se todos;
35 Ma tii waa ada ne nia waa toolangaidoo 'ana taki ki, nia ka ili uria kefusi lana sa Disas ka ledi 'urii 'ani nia,
35 e um deles, doutor da lei, para o experimentar, interrogou-o, dizendo:
36 “Wala waa toolangaidoo 'ae, si baea fifii tee gu ne baita ka talua si baea fifii ki sui guu.”
36 Mestre, qual é o grande mandamento na lei?
37 Ma sa Disas 'e luua ka 'urii, “‘'O liosau 'ana Aofia na God 'oe, 'ana manata lamu tiifau, ma na mangomu tiifau, ma na liomu tiifau.’
37 Respondeu-lhe Jesus: Amarás ao Senhor teu Deus de todo o teu coração, de toda a tua alma, e de todo o teu entendimento.
38 Si baea fifii 'i nao gu nai, ne nia baita tasa ka talua si baea fifii ki sui.
38 Este é o grande e primeiro mandamento.
39 Ma ruana si baea fifii ne talua si baea fifii ki sui ne 'urii, ‘'O liosau 'ana ta wane kau ka mala lau guu ne 'oe liosau 'ani 'oe 'i tala'amu.’
39 E o segundo, semelhante a este, é: Amarás ao teu próximo como a ti mesmo.
40 Si baea ki sui naa lao taki sa Mosis, ma lao toolangaidoo laa faasia brofet ki, roo si baea fifii kera uu sui naa 'i fafona nai.”
40 Destes dois mandamentos dependem toda a lei e os profetas.
41 'Ana kada tai Faarisii kera koni kalia sa Disas, nia ledi kera ka 'urii,
41 Ora, enquanto os fariseus estavam reunidos, interrogou-os Jesus, dizendo:
42 “Na Kraes, waa ne God nia filia fua faamauri lana toae ki, kamolu saea sa nia futa 'ana sa tii nee?”
42 Que pensais vós do Cristo? De quem é filho? Responderam-lhe: De Davi.
43 Sui sa Disas ka ledi kera lau, “Lea nia futa gwana 'i fulina sa Defet, sui 'utaa ne Anoedoo Abu 'e faabaea sa Defet ma nia ka bae 'urii,
43 Replicou-lhes ele: Como é então que Davi, no Espírito, lhe chama Senhor, dizendo:
44 ‘God nia bae 'urii fua Aofia nau:
44 Disse o Senhor ao meu Senhor: Assenta-te à minha direita, até que eu ponha os teus inimigos de baixo dos teus pés?
45 “Sa Defet 'ana tala'ana ne saea na Kraes na ‘Aofia’ nia. Doo ne adea, na Kraes nao lau taifilia ta waa gwana 'i fulina sa Defet. Nia na Aofia sa Defet lau guu.”
45 Se Davi, pois, lhe chama Senhor, como é ele seu filho?
46 Ma nao ta waa ada si bobola naa fai olisi lana 'ana tasi baea. Safali 'afa dani nai, kera daka mau na 'ada 'ana sa Disas ka nao dasi tala'ana naa ledi lana lau.
46 E ninguém podia responder-lhe palavra; nem desde aquele dia jamais ousou alguém interrogá-lo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?