1 Čuj, narode moj, nauk moj,
2 Otvaram za priču usta svoja,
3 Šta slušasmo i doznasmo,
4 Nećemo zatajiti od dece njihove,
5 Svedočanstvo podiže u Jakovu,
6 Da bi znao potonji naraštaj,
7 Da polažu na Boga nadanje svoje,
8 I da ne budu kao oci njihovi,
9 Sinovi Jefremovi naoružani, koji streljaju iz luka,
10 Ne sačuvaše zavet Božji,
11 Zaboraviše dela Njegova,
12 Kako pred očima njihovim učini čudesa
13 Razdvoji more, i provede ih,
14 I vodi ih danju oblakom,
15 Raskida stene u pustinji,
16 Izvodi potoke iz kamena,
17 Ali oni još jednako grešiše Njemu,
18 I kušaše Boga u srcu svom,
19 I vikaše na Boga,
20 Evo! On udari u kamen, i poteče voda,
21 Gospod ču i razljuti se,
22 Jer ne verovaše Bogu
23 Tada zapovedi oblacima odozgo,
24 I pusti, te im podažde mana za jelo,
25 Hleb anđeoski jeđaše čovek;
26 Pusti nebom ustoku,
27 I kao prahom zasu ih mesom,
28 Pobaca ih sred logora njihovog,
29 I najedoše se
30 Ali ih još i ne prođe želja,
31 Gnev se Božji podiže na njih
32 Preko svega toga još grešiše,
33 I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud,
34 Kad ih ubijaše, onda pritecahu k Njemu,
35 I pominjahu da je Bog odbrana njihova,
36 Laskahu Mu ustima svojim,
37 A srce njihovo ne beše Njemu verno,
38 Ali On beše milostiv,
39 Opominjaše se da su telo,
40 Koliko Ga puta rasrdiše u pustinji,
41 Sve nanovo kušaše Boga,
42 Ne sećaše se ruke Njegove
43 U koji učini u Misiru znake svoje
44 I provrže u krv reke njihove i potoke njihove,
45 Posla na njih bubine da ih kolju,
46 Letinu njihovu dade crvu,
47 Vinograde njihove pobi gradom,
48 Gradu predade stoku njihovu,
49 Posla na njih ognjeni gnev svoj,
50 Ravni stazu gnevu svom,
51 Pobi sve prvence u Misiru,
52 I povede narod svoj kao ovce,
53 Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše,
54 I dovede ih na mesto svetinje svoje,
55 Odagna ispred lica njihovog narode;
56 Ali oni kušaše i srdiše Boga Višnjeg
57 Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi,
58 Uvrediše Ga visinama svojim,
59 Bog ču i razgnevi se
60 Ostavi naselje svoje u Silomu,
61 I opravi u ropstvo slavu svoju
62 I predade maču narod svoj,
63 Mladiće njegove jede oganj,
64 Sveštenici njegovi padaše od mača,
65 Najposle, kao iza sna probudi se Gospod,
66 I pobi neprijatelje svoje s leđa,
67 I ne hte šator Josifov,
68 Nego izabra koleno Judino,
69 I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove,
70 I izabra Davida, slugu svog,
71 I od dojilica dovede ga
72 I on ih pase čistim srcem,