1 Bože, svojim ušima slušasmo,
2 Rukom svojom izgnao si narode, a njih posadio;
3 Jer ne zadobiše zemlje svojim mačem,
4 Bože, care moj, Ti si onaj isti,
5 S Tobom ćemo izbosti neprijatelje svoje,
6 Jer se ne uzdam u luk svoj,
7 Nego ćeš nas Ti izbaviti od neprijatelja naših,
8 Bogom ćemo se hvaliti svaki dan,
9 Ali sad si nas povrgao i posramio,
10 Obraćaš nas te bežimo ispred neprijatelja,
11 Dao si nas kao ovce da nas jedu,
12 U bescenje si prodao narod svoj,
13 Dao si nas na podsmeh susedima našim,
14 Načinio si od nas priču u naroda,
15 Svaki je dan sramota moja preda mnom,
16 Od reči podsmevačevih i rugačevih,
17 Sve ovo snađe nas;
18 Ne odstupi natrag srce naše,
19 Kad si nas bio u zemlji zmajevskoj,
20 Onda da bejasmo zaboravili ime Boga svog
21 Ne bi li Bog iznašao to?
22 A ubijaju nas za Tebe svaki dan;
23 Ustani, što spavaš, Gospode!
24 Zašto kriješ lice svoje?
25 Duša naša pade u prah,
26 Ustani, pomoći naša,