1 Bože, Bože moj! Zašto si me ostavio
2 Bože moj! Vičem danju, a Ti me ne slušaš,
3 Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim!
4 U Tebe se uzdaše oci naši,
5 Tebe prizivaše, i spasavaše se;
6 A ja sam crv, a ne čovek;
7 Koji me vide, svi mi se rugaju,
8 I govore: oslonio se na Gospoda, neka mu pomogne;
9 Ta, Ti si me izvadio iz utrobe;
10 Za Tobom pristajem od rođenja,
11 Ne udaljuj se od mene;
12 Opteče me mnoštvo telaca;
13 Razvališe na me usta svoja.
14 Kao voda razlih se;
15 Sasuši se kao crep krepost moja,
16 Opkoliše me psi mnogi;
17 Mogao bih izbrojati sve kosti svoje.
18 Dele haljine moje među sobom,
19 Ali Ti, Gospode, ne udaljuj se.
20 Izbavi od mača dušu moju,
21 Sačuvaj me od usta lavovih,
22 Kazujem ime Tvoje braći;
23 Koji se bojite Gospoda, hvalite Ga.
24 Jer se ne ogluši molitve ništeg niti je odbi;
25 Tebe ću hvaliti na skupštini velikoj;
26 Neka jedu ubogi i nasite se,
27 Opomenuće se i obratiće se ka Gospodu svi krajevi zemaljski,
28 Jer je Gospodnje carstvo;
29 Ješće i pokloniće se svi pretili na zemlji;
30 Seme će njihovo služiti Njemu.
31 Doći će, i kazivaće pravdu Njegovu