1 Gospode! Ti me kušaš i znaš.
2 Ti znaš kad sedam i kad ustanem;
3 Kad hodim i kad se odmaram, Ti si oko mene,
4 Još nema reči na jeziku mom,
5 Sastrag i spred Ti si me zaklonio,
6 Čudno je za me znanje Tvoje,
7 Kuda bih otišao od duha Tvog,
8 Da izađem na nebo, Ti si onde.
9 Da se dignem na krilima od zore,
10 I onde će me ruka Tvoja voditi,
11 Da kažem: Da ako me mrak sakrije;
12 Ni mrak neće zamračiti od Tebe,
13 Jer si Ti stvorio šta je u meni,
14 Hvalim Te, što sam divno sazdan.
15 Nijedna se kost moja nije sakrila od Tebe,
16 Zametak moj videše oči Tvoje,
17 Kako su mi nedokučive pomisli Tvoje, Bože!
18 Da ih brojim, više ih je nego peska.
19 Da hoćeš, Bože, ubiti bezbožnika!
20 Oni govore ružno na Tebe;
21 Zar da ne mrzim na one, koji na Te mrze, Gospode,
22 Punom mrzošću mrzim na njih;
23 Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje,
24 I vidi jesam li na zlom putu,