1 Bože, slavo moja, nemoj ćutati,
2 Jer se usta bezbožnička i usta lukava
3 Rečima zlobnim sa svih strana gone me,
4 Za ljubav moju ustaju na mene,
5 Vraćaju mi zlo za dobro,
6 Postavi nad njim starešinu bezbožnika,
7 Kad se stane suditi, neka izađe kriv,
8 Neka budu dani njegovi kratki,
9 Deca njegova nek budu sirote,
10 Deca njegova nek se potucaju i prose,
11 Neka mu uzme dužnik sve što ima,
12 Nek se ne nađe niko ko bi ga ljubio,
13 Nasleđe njegovo nek se zatre,
14 Bezakonje starih njegovih nek se spomene u Gospoda,
15 Neka budu svagda pred Gospodom,
16 Zato što se nije sećao činiti milost,
17 Ljubio je kletvu, neka ga i stigne;
18 Nek se obuče u kletvu kao u haljinu,
19 Nek mu ona bude kao haljina, u koju se oblači,
20 Takva plata nek bude od Gospoda onima koji me nenavide,
21 A meni, Gospode, Gospode, učini šta priliči imenu Tvom.
22 Jer sam nevoljan i ništ,
23 Nestaje me kao sena, kad se odmiče;
24 Kolena moja iznemogoše od posta,
25 Postadoh podsmeh njima;
26 Pomozi mi, Gospode, Bože moj,
27 Neka poznaju da je ovo Tvoja ruka,
28 Oni kunu, a Ti blagoslovi;
29 Nek se protivnici moji obuku u sramotu,
30 Hvaliću Gospoda veoma ustima svojim,
31 Jer stoji s desne strane ubogome,