1 Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda!
2 Obukao si svetlost kao haljinu,
3 Vodom si pokrio dvorove svoje,
4 Činiš vetrove da su Ti anđeli,
5 Utvrdio si zemlju na temeljima njenim,
6 Bezdanom kao haljinom odenuo si je;
7 Od pretnje Tvoje beže,
8 Izlaze na gore i silaze u doline,
9 Postavio si među, preko koje ne prelaze,
10 Izveo si izvore po dolinama,
11 Napajaju sve zveri poljske;
12 Na njima ptice nebeske žive;
13 Napajaš gore s visina svojih,
14 Daješ te raste trava stoci,
15 I vino veseli srce čoveku,
16 Site se drveta Božija,
17 Na njima ptice viju gnezda;
18 Gore visoke divokozama,
19 Stvorio se mesec da pokazuje vremena,
20 Stereš tamu, i biva noć,
21 Lavovi riču za plenom,
22 Sunce grane,
23 Izlazi čovek na posao svoj,
24 Kako je mnogo dela Tvojih, Gospode!
25 Gle, more veliko i široko,
26 Tu lađe plove,
27 Sve Tebe čeka,
28 Daješ im, primaju;
29 Odvratiš lice svoje, žaloste se;
30 Pošalješ duh svoj, postaju,
31 Slava Gospodu uvek;
32 On pogleda na zemlju, i ona se trese;
33 Pevaću Gospodu za života svog;
34 Neka Mu bude mila beseda moja!
35 Neka nestane grešnika sa zemlje,