1 Gospode! Čuj molitvu moju,
2 Nemoj odvratiti lice svoje od mene;
3 Jer prođoše kao dim dani moji,
4 Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje,
5 Od uzdisanja mog
6 Postadoh kao gem u pustinji;
7 Ne spavam,
8 Svaki dan ruže me neprijatelji moji,
9 Jedem pepeo kao hleb,
10 Od gneva Tvog i srdnje Tvoje;
11 Dani su moji kao sen, koji prolazi,
12 A Ti, Gospode, ostaješ doveka,
13 Ti ćeš ustati, smilovaćeš se na Sion,
14 Jer slugama Tvojim omile i kamenje njegovo,
15 Tada će se neznabošci bojati imena Gospodnjeg,
16 Jer će Gospod sazidati Sion,
17 Pogledaće na molitvu onih koji nemaju pomoći,
18 Napisaće se ovo potonjem rodu,
19 Što je prinikao sa svete visine svoje,
20 Da čuje uzdisanje sužnjevo,
21 Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje
22 Kad se skupe narodi i carstva
23 Strošio je na putu krepost moju,
24 Rekoh: Bože moj! Nemoj me uzeti u polovini dana mojih.
25 Davno si postavio zemlju,
26 To će proći, a Ti ćeš ostati;
27 Ali Ti si taj isti
28 Sinovi će sluga Tvojih živeti,