1 Čovek koji po karanju ostaje tvrdoglav,
2 Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod;
3 Ko ljubi mudrost, veseli oca svog;
4 Car pravdom podiže zemlju;
5 Ko laska prijatelju svom,
6 U grehu je zlog čoveka zamka,
7 Pravednik razume parbu nevoljnih,
8 Podsmevači raspaljuju grad,
9 Mudar čovek kad se pre s ludim,
10 Krvopije mrze na bezazlenoga,
11 Sav gnev svoj izliva bezumnik,
12 Koji knez sluša lažne reči,
13 Siromah i koji daje na dobit sretaju se;
14 Koji car pravo sudi siromasima,
15 Prut i kar daju mudrost,
16 Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se gresi,
17 Karaj sina svog, i smiriće te,
18 Kad nema utvare, rasipa se narod;
19 Rečima se ne popravlja sluga,
20 Jesi li video čoveka naglog u besedi svojoj?
21 Ako ko mazi slugu od malena,
22 Gnevljiv čovek zameće svađu,
23 Oholost ponižuje čoveka,
24 Ko deli s lupežem, mrzi na svoju dušu,
25 Strašljiv čovek meće sebi zamku;
26 Mnogi traže lice vladaočevo,
27 Pravednima je mrzak nepravednik,