1 Ne zavidi zlim ljudima
2 Jer o pogibli misli srce njihovo
3 Mudrošću se zida kuća
4 I znanjem se pune kleti svakog blaga i dragocena i mila.
5 Mudar je čovek jak,
6 Jer mudrim savetom ratovaćeš,
7 Visoke su bezumnome mudrosti;
8 Ko misli zlo činiti
9 Misao bezumnikova greh je,
10 Ako kloneš u nevolji,
11 Izbavljaj pohvatane na smrt;
12 Ako li kažeš: Gle, nismo znali za to;
13 Sine moj, jedi med, jer je dobar,
14 Tako će biti poznanje mudrosti duši tvojoj, kad je nađeš;
15 Bezbožniče, ne vrebaj oko stana pravednikovog,
16 Jer ako i sedam puta padne pravednik, opet ustane,
17 Kad padne neprijatelj tvoj, nemoj se radovati,
18 Jer bi video Gospod i ne bi Mu bilo milo,
19 Nemoj se žestiti radi nevaljalaca,
20 Jer nema plate nevaljalcu,
21 Boj se Gospoda, sine moj, i cara,
22 Jer će se ujedanput podignuti pogibao njihova,
23 I ovo je za mudrace:
24 Ko govori bezbožniku: Pravedan si,
25 A koji ga karaju, oni će biti mili,
26 Ko govori reči istinite,
27 Uredi svoj posao na polju,
28 Ne budi svedok na bližnjeg svog bez razloga,
29 Ne govori: Kako je on meni učinio tako ću ja njemu učiniti;
30 Iđah mimo njive čoveka lenjog
31 I gle, beše sve zaraslo u trnje i sve pokrio čkalj,
32 I videvši uzeh na um,
33 Dok malo prospavaš, dok malo prodremlješ,
34 U tom će doći siromaštvo tvoje kao putnik,