1 Bolji je zalogaj suvog hleba s mirom
2 Razuman sluga biće gospodar nad sinom sramotnim
3 Topionica je za srebro i peć za zlato,
4 Zao čovek pazi na usne zle,
5 Ko se ruga siromahu, sramoti Stvoritelja njegovog;
6 Venac su starcima unuci,
7 Ne priliči bezumnom visoka beseda,
8 Poklon je dragi kamen onome koji ga prima,
9 Ko pokriva prestup, traži ljubav;
10 Ukor tišti razumnog
11 Zao čovek traži samo odmet,
12 Bolje je da čoveka srete medvedica kojoj su oteti medvedići,
13 Ko vraća zlo za dobro,
14 Ko počne svađu, otvori ustavu vodi;
15 Ko opravda krivoga i ko osudi pravoga,
16 Na šta je blago bezumnom u ruci
17 U svako doba ljubi prijatelj,
18 Čovek bezuman daje ruku
19 Ko miluje svađu, miluje greh;
20 Ko je opakog srca, neće naći dobra;
21 Ko rodi bezumna, na žalost mu je,
22 Srce veselo pomaže kao lek,
23 Bezbožnik prima poklon iz nedara
24 Razumnom je na licu mudrost,
25 Žalost je ocu svom sin bezuman,
26 Nije dobro globiti pravednika,
27 Usteže reči svoje čovek koji zna,
28 I bezuman kad ćuti, misli se da je mudar,