1 Recite braći svojoj: Narode moj; i sestrama svojim: Pomilovana.
2 Prite se s materom svojom, prite se,
3 Da je ne bih svukao golu
4 I neću se smilovati na decu njenu,
5 Jer se mati njihova kurva,
6 Zato evo ja ću joj zagraditi put trnjem
7 I trčaće za svojim milosnicima,
8 Jer ona ne zna da sam joj ja davao žito i vino i ulje,
9 Zato ću uzeti natrag žito svoje, kad bude vreme,
10 I otkriću rugobu njenu pred milosnicima njenim,
11 I ukinuću svaku radost njenu,
12 I potrću čokote njene i smokve,
13 I pohodiću na njoj dane valimske,
14 Ali evo, ja ću je primamiti
15 I daću joj vinograde njene od tog mesta,
16 I tada ćeš me, govori Gospod, zvati: Mužu moj; a nećeš me više zvati: Vale moj.
17 Jer ću ukloniti iz usta njenih imena Valova; i neće im se više pominjati imena.
18 I tada ću im učiniti zavet sa zverjem poljskim i sa pticama nebeskim i s bubinama zemaljskim; i polomiću luk i mač i rat da ih nestane u zemlji, i učiniću da leže bez straha.
19 I zaručiću te sebi doveka, zaručiću te sebi pravdom i sudom i milošću i milosrđem.
20 I zaručiću te sebi verom, i poznaćeš Gospoda.
21 I tada ću se odazvati, govori Gospod,
22 A zemlja će se odazvati žitu i vinu i ulju,
23 I posejaću je sebi na zemlji,