1 I videvši Valam da je Božja volja da blagosilja Izrailja, ne hte više ni ići kao pre po vračanje, nego se okrete licem k pustinji,
2 i podigavši oči svoje ugleda Izrailja gde stoji po plemenima svojim; i duh Božji dođe na nj.
3 I otvori priču svoju, i reče:
4 Kaže onaj koji čuje reči Božje,
5 Kako su lepi šatori tvoji, Jakove,
6 Pružili su se kao potoci,
7 Poteći će voda iz vedra njegovog,
8 Bog ga je izveo iz Misira,
9 Spustio se, leži kao lavić i kao ljuti lav;
10 Tada se razgnevi Valak na Valama, i pljesnu se rukama, i reče Valak Valamu: Dozvah te da prokuneš neprijatelje moje, a ti si ih blagoslovio eto već tri puta.
11 Odlazi u svoje mesto; rekoh da ću te darivati, a eto Gospod ne da ti dara,
12 a Valam reče Valaku: Nisam li i poslanicima tvojim koje si poslao k meni rekao govoreći:
13 Da mi da Valak kuću svoju punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti reči Gospodnje da učinim šta dobro ili zlo od sebe; šta kaže Gospod ono ću kazati.
14 Ja sada evo idem k narodu svom, ali da ti kažem šta će taj narod učiniti narodu tvom najposle.
15 Potom otvori priču svoju, i reče:
16 Kaže koji čuje reči Božje,
17 Vidim Ga, ali ne sad;
18 I Edoma će osvojiti
19 I vladaće koji je od Jakova,
20 A ugleda Amalika, otvori priču svoju, i reče:
21 A ugledavši Keneja, otvori priču svoju, i reče:
22 Ali će biti izagnan Kenej;
23 I opet otvori priču svoju, i reče:
24 I lađe iz zemlje Kitimske doploviće
25 Potom ustavši Valam otide, i vrati se u svoje mesto; i Valak otide svojim putem.