1 Kako potamne zlato,
2 Dragi sinovi sionski,
3 I zveri ističu sise svoje i doje mlad svoju,
4 Jezik detetu koje sisa prionu za grlo od žeđi;
5 Koji jeđahu poslastice,
6 I kar koji dopade kćeri naroda mog veći je od propasti koja dopade Sodomu,
7 Nazireji njeni behu čistiji od snega,
8 A sada im je lice crnje od uglja,
9 Bolje bi onima koji su pobijeni mačem nego onima koji mru od gladi,
10 Svojim rukama žene žalostive kuvaše decu svoju,
11 Navrši Gospod gnev svoj,
12 Ne bi verovali carevi zemaljski i svi stanovnici po vasiljenoj
13 Ali bi za grehe proroka njegovih i za bezakonja sveštenika njegovih,
14 Lutahu kao slepci po ulicama,
15 Odstupite, nečisti, viču im,
16 Gnev Gospodnji raseja ih,
17 Već nam oči iščileše izgledajući pomoć zaludnu;
18 Vrebaju nam korake,
19 Koji nas goniše,
20 Disanje nozdrva naših, pomazanik Gospodnji,
21 Raduj se i veseli se, kćeri edomska,
22 Svrši se kar za bezakonje tvoje, kćeri sionska;