1 Budući da mnogi počeše opisivati događaje koji se ispuniše među nama,
2 kao što nam predaše koji isprva sami videše i sluge reči biše:
3 Namislih i ja, ispitavši sve od početka, po redu pisati tebi, čestiti Teofile,
4 da poznaš temelj onih reči kojima si se naučio.
5 U vreme Iroda cara judejskog beše neki sveštenik od reda Avijinog, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronovog, po imenu Jelisaveta.
6 A behu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovestima i uredbama Gospodnjim bez mane.
7 I ne imahu dece; jer Jelisaveta beše nerotkinja, i behu oboje već stari.
8 I dogodi se, kad on služaše po svom redu pred Bogom,
9 da po običaju sveštenstva dođe na njega da iziđe u crkvu Gospodnju da kadi.
10 I sve mnoštvo naroda beše napolju i moljaše se Bogu u vreme kađenja.
11 A njemu se pokaza anđeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionog.
12 I kad ga vide Zarija uplaši se i strah napade na nj.
13 A anđeo reče mu: Ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina, i nadeni mu ime Jovan.
14 I biće tebi radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovom rođenju.
15 Jer će biti veliki pred Bogom, i neće piti vino ni siker; i napuniće se Duha Svetog još u utrobi matere svoje;
16 i mnoge će sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovom;
17 i on će napred doći pred Njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca k deci i nevernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.
18 I reče Zarija anđelu: Po čemu ću ja to poznati? Jer sam star i žena je moja vremenita.
19 I odgovarajući anđeo reče mu: Ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.
20 I evo, onemećeš i nećeš moći govoriti do onog dana dok se to ne zbude; jer nisi verovao mojim rečima koje će se zbiti u svoje vreme.
21 I narod čekaše Zariju, i čuđahu se što se zabavi u crkvi.
22 A izišavši ne mogaše da im govori; i razumeše da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nem.
23 I kad se navršiše dani njegove službe otide kući svojoj.
24 A posle ovih dana, zatrudne Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet meseci govoreći:
25 Tako mi učini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora među ljudima.
26 A u šesti mesec posla Bog anđela Gavrila u grad galilejski po imenu Nazaret
27 k devojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidovog; i devojci beše ime Marija.
28 I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama.
29 A ona, videvši ga, poplaši se od reči njegove i pomisli: Kakav bi ovo bio pozdrav?
30 I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga.
31 I evo zatrudnećeš, i rodićeš Sina, i nadeni Mu ime Isus.
32 On će biti veliki, i nazvaće se Sin Najvišega, i daće Mu Gospod Bog presto Davida oca Njegovog;
33 i carovaće u domu Jakovljevom vavek, i carstvu Njegovom neće biti kraja.
34 A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža?
35 I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Najvišeg oseniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božji.
36 I evo Jelisaveta, tvoja tetka, i ona zatrudne sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mesec njoj, koju zovu nerotkinjom.
37 Jer u Boga sve je moguće što kaže.
38 A Marija reče: Evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po reči tvojoj. I anđeo otide od nje.
39 A Marija ustavši onih dana, otide brzo u gornju zemlju, u grad Judin.
40 I uđe u kuću Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.
41 I kad Jelisaveta ču čestitanje Marijino, zaigra dete u utrobi njenoj, i Jelisaveta se napuni Duha Svetog,
42 i povika zdravo i reče: Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje.
43 I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda mog k meni?
44 Jer gle, kad dođe glas čestitanja tvog u uši moje, zaigra dete radosno u utrobi mojoj.
45 I blago onoj koja verova, jer će se izvršiti šta joj kaza Gospod.
46 I reče Marija:
47 I obradova se duh moj Bogu Spasu mom,
48 Što pogleda na poniženje sluškinje svoje;
49 Što mi učini veličinu silni,
50 I milost je Njegova od kolena na koleno
51 Pokaza silu rukom svojom;
52 Zbaci silne s prestola,
53 Gladne napuni blaga,
54 Primi Izrailja, slugu svog,
55 Kao što govori ocima našim,
56 Marija pak sedi s njom oko tri meseca, i vrati se kući svojoj.
57 A Jelisaveti dođe vreme da rodi, i rodi sina.
58 I čuše njeni susedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.
59 I u osmi dan dođoše da obrežu dete, i hteše da mu nadenu ime oca njegovog, Zarija.
60 I odgovarajući mati njegova reče: Ne, nego da bude Jovan.
61 I rekoše joj: Nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je takvo ime.
62 I namigivahu ocu njegovom kako bi on hteo da mu nadenu ime.
63 I zaiskavši daščicu, napisa govoreći: Jovan mu je ime. I začudiše se svi.
64 I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov i govoraše hvaleći Boga.
65 I uđe strah u sve susede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se sav ovaj događaj.
66 I svi koji čuše metnuše u srce svoje govoreći: Šta će biti iz ovog deteta? I ruka Gospodnja beše sa njim.
67 I Zarija otac njegov napuni se Duha Svetog, i prorokova govoreći:
68 Blagosloven Gospod Bog Jakovljev
69 I podiže nam rog spasenja
70 Kao što govori ustima svetih proroka svojih od veka
71 Da će nas izbaviti od naših neprijatelja
72 Učiniti milost ocima našim,
73 Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našem da će nam dati
74 Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojih,
75 I u svetosti i u pravdi pred Njim dok smo god živi.
76 I ti, dete, nazvaćeš se prorok Najvišega;
77 Da daš razum spasenja narodu njegovom
78 Po dubokoj milosti Boga našeg,
79 Da obasjaš one koji sede u tami i u senu smrtnom;
80 A dete rastijaše i jačaše duhom, i beše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.