1 Ovako govori Gospod:
2 Poslaću na Vavilon vijače koji će ga razvijati
3 Strelac neka nateže luk na strelca
4 Neka padnu pobijeni u zemlji haldejskoj
5 Jer nije ostavio Izrailja i Jude Bog njihov, Gospod nad vojskama,
6 Bežite iz Vavilona i izbavite svaki dušu svoju
7 Vavilon beše zlatna čaša u ruci Gospodnjoj,
8 Ujedanput pade Vavilon i razbi se;
9 Lečismo Vavilon,
10 Gospod je izneo pravdu našu;
11 Čistite strele,
12 Na zidovima vavilonskim podignite zastavu,
13 O ti, što stanuješ kraj vode velike
14 Gospod nad vojskama zakle se sobom:
15 On je stvorio zemlju silom svojom,
16 Kad pusti glas svoj,
17 Svaki čovek posta bezuman od znanja,
18 Taština su, delo prevarno;
19 Nije takav deo Jakovljev;
20 Ti si mi bio malj,
21 I tobom satrh konja i jahača njegovog;
22 I tobom satrh čoveka i ženu,
23 I tobom satrh pastira i stado njegovo,
24 I platiću Vavilonu i svim stanovnicima haldejskim za sve zlo koje učiniše Sionu, na vaše oči, govori Gospod.
25 Evo mene na tebe,
26 I neće uzeti od tebe kamena za ugao
27 Podignite zastavu u zemlji,
28 Pripravite narode suprot njemu,
29 I zemlja će se zatresti i uzmučiti,
30 Prestaše vojevati junaci vavilonski,
31 Glasnik će sretati glasnika,
32 I da se brodovi uzeše
33 Jer ovako veli Gospod nad vojskama
34 Izjede me i potre me Navuhodonosor,
35 Nepravda koja se čini meni i mom telu neka dođe na Vavilon,
36 Zato ovako veli Gospod:
37 I Vavilon će postati gomila,
38 Rikaće svi kao lavovi
39 Kad se ugreju, izneću im da piju,
40 Svešću ih na zaklanje kao jaganjce,
41 Kako se predobi Sisah i uze se hvala sve zemlje?
42 More usta na Vavilon,
43 Gradovi njegovi postaše pustoš,
44 I pohodiću Vila u Vavilonu
45 Iziđi iz njega, narode moj,
46 Nemojte da odmekne srce vaše
47 Zato evo idu dani
48 Nebo i zemlja i sve što je u njima pevaće nad Vavilonom,
49 I kao što je Vavilon učinio da padnu pobijeni Izrailjevi,
50 Koji utekoste od mača, idite,
51 Posramismo se,
52 Zato, gle, idu dani,
53 Da se Vavilon i na nebo popne,
54 Čuje se velika vika iz Vavilona,
55 Jer Gospod zatire Vavilon,
56 Jer dođe na nj, na Vavilon, zatirač,
57 Opojiću knezove njegove i mudrace njegove,
58 Ovako veli Gospod nad vojskama:
59 Reč što zapovedi prorok Jeremija Seraji sinu Nirije sina Masijinog, kad pođe od Sedekije, cara Judinog, u Vavilon četvrte godine carovanja njegovog; a Seraja beše glavni posteljnik.
60 A Jeremija napisa u jednu knjigu sve zlo koje htede doći na Vavilon, sve ove reči što su napisane za Vavilon.
61 I reče Jeremija Seraji: Kad dođeš u Vavilon, tada gledaj i pročitaj sve ove reči;
62 i reci: Gospode, Ti si govorio za ovo mesto da ćeš ga zatrti da niko ne živi u njemu, ni čovek ni živinče, nego da je pustoš do veka.
63 A kad pročitaš ovu knjigu, veži kamen za nju, i baci je u Efrat.
64 I reci: Tako će potonuti Vavilon i neće se podignuti oda zla koje ću pustiti na nj, i oni će iznemoći.