1 A Pashor sin Imirov, sveštenik, koji beše starešina u domu Gospodnjem, ču Jeremiju gde prorokuje te reči.
2 I udari Pashor proroka Jeremiju, i metnu ga u tamnicu na gornjim vratima Venijaminovim uz dom Gospodnji.
3 A sutradan kad Pashor izvede Jeremiju iz tamnice, reče mu Jeremija: Gospod ti nade ime ne Pashor nego Magor-Misaviv.
4 Jer ovako veli Gospod: Evo, ja ću pustiti na te strah, na tebe i na sve prijatelje tvoje, koji će pasti od mača neprijatelja svojih, i oči će tvoje videti, i svega ću Judu dati u ruke caru vavilonskom, koji će ih odvesti u Vavilon, i pobiće ih mačem.
5 I daću sve bogatstvo tog grada i sav trud njegov i sve što ima dragoceno, i sve blago careva Judinih daću neprijateljima njihovim u ruke, i razgrabiće i uzeti i odneti u Vavilon.
6 I ti, Pashore, i svi koji žive u tvom domu otići ćete u ropstvo; i doći ćeš u Vavilon i onde ćeš umreti i onde ćeš biti pogreben ti i svi prijatelji tvoji, kojima si prorokovao lažno.
7 Nagovarao si me, Gospode,
8 Jer od kad govorim, vapim,
9 I rekoh: Neću Ga više pominjati,
10 Jer čujem poruge od mnogih, strah od svuda:
11 Ali je Gospod sa mnom
12 Zato, Gospode nad vojskama,
13 Pevajte Gospodu, hvalite Gospoda,
14 Proklet da je dan u koji se rodih!
15 Proklet da je čovek koji javi ocu mom
16 I taj čovek da bi bio kao gradovi koje Gospod zatre i ne bi Mu žao!
17 Što me ne usmrti u utrobi materinoj
18 Zašto iziđoh iz utrobe