1 Pravedan si, Gospode, ako bih se pravdao s Tobom;
2 Ti ih posadi, i oni se ukoreniše,
3 Ali Gospode, Ti me poznaješ, razgledaš me
4 Dokle će tužiti zemlja, i trava svega polja sahnuti
5 Kad si trčao s pešacima pa te umoriše,
6 Jer i braća tvoja i dom oca tvog, i oni te izneveriše
7 Ostavih dom svoj,
8 Nasledstvo moje posta mi kao lav u šumi,
9 Nasledstvo moje posta mi ptica grabljiva;
10 Pastiri mnogi pokvariće moj vinograd,
11 Obratiće ga u pustoš,
12 Na sva visoka mesta po pustinji doći će zatirači;
13 Sejaće pšenicu, a trnje će žeti;
14 Ovako govori Gospod za sve zle susede moje, koji diraju nasledstvo što dadoh narodu svom Izrailju: evo, ja ću ih počupati iz zemlje njihove, i dom Judin iščupaću isred njih.
15 A kad ih iščupam, opet ću se smilovati na njih, i dovešću opet svakog njih na nasledstvo njegovo i svakog u zemlju njegovu.
16 I ako dobro nauče puteve naroda mog, da se zaklinju mojim imenom: Tako da je živ Gospod! Kao što su oni učili moj narod da se kune Valom, tada će se sazidati usred naroda mog.
17 Ako li ne poslušaju, tada ću iščupati sasvim takav narod i zatrti, govori Gospod.