1 A Jov odgovori i reče:
2 Zaista, znam da je tako;
3 Ako bi se hteo preti s Njim,
4 Mudar je srcem i jak snagom;
5 On premešta gore, da niko i ne opazi;
6 On kreće zemlju s mesta njenog
7 On kad zapreti suncu, ne izlazi;
8 On razapinje nebo sam,
9 On je načinio zvezde
10 On čini stvari velike i neispitive i divne,
11 Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim;
12 Gle, kad uhvati, ko će Ga nagnati da vrati?
13 Bog ne usteže gneva svog,
14 A kako bi Mu ja odgovarao
15 Da sam i prav, neću Mu se odgovoriti,
16 Da Ga zovem i da mi se odzove,
17 Jer me je vihorom satro
18 Ne da mi da odahnem,
19 Ako je na silu, gle, On je najsilniji;
20 Da se pravdam, moja će me usta osuditi;
21 Ako sam dobar, neću znati za to;
22 Svejedno je;
23 Kad bi još ubio bič najedanput!
24 Zemlja se daje u ruke bezbožniku;
25 Ali dani moji biše brži od glasnika;
26 Prođoše kao brze lađe,
27 Ako kažem: Zaboraviću tužnjavu svoju,
28 Strah me je od svih muka mojih,
29 Biću kriv;
30 Da se izmijem vodom snežnicom,
31 Tada ćeš me zamočiti u jamu
32 Jer nije čovek kao ja
33 Niti ima među nama kmeta
34 Neka odmakne od mene prut svoj,
35 Tada ću govoriti, i neću Ga se bojati;