1 Zovi; hoće li ti se ko odazvati?
2 Doista bezumnog ubija gnev,
3 Ja videh bezumnika gde se ukorenio;
4 Sinovi su njegovi daleko od spasenja
5 Letinu njegovu jede gladni
6 Jer muka ne izlazi iz praha
7 Nego se čovek rađa na nevolju,
8 Ali ja bih Boga tražio,
9 Koji čini stvari velike i neispitive,
10 Koji spušta dažd na zemlju
11 Koji podiže ponižene,
12 Koji rasipa misli lukavih
13 Koji hvata mudre u njihovom lukavstvu,
14 Danju nailaze na mrak,
15 On izbavlja ubogog od mača,
16 Tako ima nadanja siromahu,
17 Gle, blago čoveku koga Bog kara;
18 Jer On zadaje rane, i zavija;
19 Iz šest nevolja izbaviće te;
20 U gladi izbaviće te od smrti
21 Kad jezik šiba, bićeš sakriven,
22 Smejaćeš se pustoši i gladi,
23 Jer ćeš s kamenjem poljskim biti u veri,
24 I videćeš da je mir u šatoru tvom,
25 Videćeš kako će ti se umnožiti seme tvoje,
26 Star ćeš otići u grob
27 Eto, razgledasmo to, tako je;