1 A sada smeju mi se mlađi od mene,
2 A na šta bi mi i bila sila ruku njihovih?
3 Od siromaštva i gladi samoćavahu
4 Koji brahu lobodu po čestama,
5 Između ljudi behu izgonjeni
6 Življahu po strašnim uvalama,
7 Po grmovima rikahu,
8 Behu ljudi nikakvi i bez imena,
9 I njima sam sada pesma,
10 Gade se na me, idu daleko od mene
11 Jer je Bog odapeo moju tetivu i muke mi zadao
12 S desne strane ustajahu momci,
13 Raskopaše moju stazu,
14 Kao širokim prolomom naviru,
15 Strahote navališe na me,
16 I sada se duša moja razliva u meni,
17 Noću probada mi kosti u meni,
18 Od teške sile promenilo se odelo moje,
19 Bacio me je u blato,
20 Vičem k Tebi, a Ti me ne slušaš;
21 Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja;
22 Podižeš me u vetar, posađuješ me na nj,
23 Jer znam da ćeš me odvesti na smrt
24 Ali neće pružiti ruke svoje u grob;
25 Nisam li plakao radi onog koji beše u zlu?
26 Kad se dobru nadah, dođe mi zlo;
27 Utroba je moja uzavrela,
28 Hodim crn, ne od sunca,
29 Brat postah zmajevima
30 Pocrnela je koža na meni
31 Gusle se moje pretvoriše u zapevku,