1 O da bi razdro nebesa i sišao,
2 Kao što se na ognju razgori granje
3 Kad si činio strahote kojima se ne nadasmo,
4 Otkako je veka ne ču se,
5 Sretao si onog koji se raduje tvoreći pravdu;
6 Ali svi bejasmo kao nečisto šta,
7 Nikoga ne bi da priziva ime Tvoje,
8 Ali sada, Gospode, Ti si naš Otac;
9 Gospode, ne gnevi se veoma,
10 Gradovi svetosti Tvoje opusteše;
11 Dom naše svetinje i naše krasote,
12 Hoćeš li se na to uzdržati, Gospode,