1 Teško tebi, koji pustošiš a tebe ne pustoše,
2 Gospode, smiluj se na nas,
3 Narodi pobegoše od jake vike,
4 I pokupiće se plen vaš kao što se kupe gusenice,
5 Uzvišen je Gospod, jer nastava na visini;
6 I tvrđa vremena tvog, sila spasenja tvog biće mudrost i znanje;
7 Eto, junaci njihovi viču na polju,
8 Putevi opusteše,
9 Zemlja tuži i čezne,
10 Sada ću ustati, veli Gospod,
11 Zatrudnećete slamom, rodićete strnjiku;
12 I narodi će biti kao peći krečne,
13 Slušajte koji ste daleko šta sam učinio,
14 Grešnici u Sionu uplašiće se,
15 Ko hodi u pravdi
16 On će nastavati na visokim mestima;
17 Oči će ti videti cara u krasoti njegovoj,
18 Srce će tvoje misliti o strahu govoreći:
19 Nećeš videti žestok narod,
20 Pogledaj na Sion,
21 Nego će nam onde Gospod veliki biti mesto reka i potoka širokih,
22 Jer je Gospod naš sudija,
23 Oslabiše tvoja uža,
24 I niko od stanovnika neće reći: