1 Šaljite jaganjce gospodaru zemaljskom,
2 Jer će biti kćeri moavske na brodovima arnonskim
3 Učini veće, narode,
4 Neka kod tebe borave izgnani moji, Moave;
5 I utvrdiće se presto milošću,
6 Čusmo za oholost Moava vrlo ponositog,
7 Zato će ridati Moavac nad Moavcem, svi će ridati;
8 I polja esevonska posušiše se
9 Zato ću plakati plačem jazirskim za čokotom sivamskim;
10 I nesta radosti i veselja s polja rodnog,
11 Zato utroba moja ječi kao gusle za Moavom,
12 I kad se vidi da se umorio Moav na visini svojoj, ući će u svetinju svoju da se pomoli; ali ništa neće svršiti.
13 Ovo je reč što reče Gospod za Moava davno.
14 A sada veli Gospod govoreći: Do tri godine, kao što su godine najamničke, ološaće slava Moavova sa svim mnoštvom njegovim, i šta ostane biće vrlo malo i nejako.